Predobro.
Tak je bilo jučer.
U zelenu strijelu, natrpali se Dav, AsaS, Fran i ja i iz magluštine krenuli u potragu za suncem.
Gruntali smo kud bi išli, htjeli bi sunca, Dvigrad nam je bio malo predaleko (skupo) za na jedan (kratak) dan, a i druga ekipa je odustala pa nismo bili previše motivirani za tamo. Nismo odmah odlučili nego nakon benzinske kod Ravne gore. Odluka je pala na penjalište Zijavica iznad Mošćeničke drage. Sunca bi trebalo biti u neograničenim količinama, a smjerova ima sasma dovoljno za sve ukuse osim možda za Dav koja je tamo imala četiri njoj penjiva smjera.
Krenuli smo rano (vraga rano, 7h nije rano nego smo se ulijenili u zadnje vrijeme, nekad smo na izlete kretali oko 4-5 ujutro) da iskoristimo što više dana, ujutro je bilo teško ustati, ali nam je poslije bilo jako drago.
Oko 10 i nešto već dolazimo na penjalište, ono nešto pristupa je u biti čak i dobro za potjerati krv kroz organizam i već tu smo skužili da će dan biti jako topao, skidam se u kratke rukave i pomalo mi vruće...
Na penjalištu nigdje nikog, samo mi. Nešto sitno nakon nas dolazi još jedan par i to je to do kraja dana.
Zagrijavamo se u dijelu stijene gdje su jedan pored drugog dvije četvorkice i jedan 6a, a onda se premještamo lijevo gdje ostajemo do samog zalaska sunca.
Dav je nakon što je ispenjala sve što može odlučila naći neko udobno mjestašce za ubit oko, a nas trojica smo visili po nekim čudnim smjerovima...
Bilo je presuper, zabavno, zajebancija cijelo vrijeme, malo se penjalo, malo se fotkalo i tako to... :) Pogled naravno prekrasan, kako to na našoj obali obično i biva.
Vrijeme nas je odlično poslužilo, bilo je vruće i u majici kratkih rukava pa su neki pokoji smjer penjali i polugoli :) Još s rayban naočalama na nosu, zasjenili bi i Tomu Kruza :)
Fran se inače kandidirao za ovogodišnju nagradu "Drvena krila Matice", bio je to dosta atraktivan let :) Malo je i zihrač Saša poletio pa su se našli na putu :)
Penjali smo taman do zalaska sunca, a onda zapičili do Lovrana u Delfin na pizze, lasagne i ćevape, na nakon toga, obzirom da je bilo dovoljno vremena, od Rijeke do Karlovca smo se provozali starom cestom.
Sve u svemu, prekrasan vikend, ko gušteri se porazbacali po stijeni, upijali sunčeve zrake, nažderali se ko svinje, a onda doma lagano umorni zaspali snom pravednika.
Eto.