Evo i kratkog izvješća sa subotnje avanture na Vršiču.
Bilo nas je četvero: Nives i Zoran (Laki) iz PDS Velebita i Ante civil i ja. Krenusmo u 7 ujutro, Ante vozio ko zmaj tako da smo već oko 11 bili na Vršiču (jeli smo na koči na Gozdu prije uspona). Vrijeme je, suprotno prognozi, bilo preidealno - vedro i hladno. Gužve nije bilo. Prilikom pripreme uspona obraća nam se slovenac koj je ispenjao svih 4 grapa i govori da je pripravniška malo zeznuta jer ima detaljček di nema snijega i malo je zeznuto. Gutam manju knedlu i ne komentiram drugima. Razmišljam - vidjet ćemo kad dođemo.
Krećemo gore oko 11:15. Super vrijeme i toplo i sve. Prilazimo grapi i ide lagano do spomenutog detalja. Baš je pravi bombončić. Malo solo toolanja i opa gore smo Laki i ja. Stavljamo fix od 4 zamke na improviziranom štandu kako bi Nives i Ante prošli bez problema i voila - za 15 minuta smo na vrhu grape.
Puše poprilično.
Nives, Laki i Ante idu na veliku mojstrovku, ja se odlučujem na šetnjicu grebenom do male. Hladno je, ali onak jako. Na vrhu se susrećem sa slovencima koji turno skijaju i oblačim vestonku. Skidam rukavice na manje od 20 sekundi, pa ne osjetim prste kako puše. Nezgodno za zakopčati jaknu s takvim prstima.
Idem dolje i mrzim slovence na skijama jer propadam maltene do guze. Prsti se griju pa boli ko vrag :) Čekam ekipu s velike mojstrovke i pothlađujem se.
Silazimo dolje i papica i povratak u ZG.
Prekokrasno & baterije maksimalno napunjene!