U subotu Ana, Marko, Hrvoje i ja penjali Lenuhovu smjer na Begunjskoj vrtači.
Parkirali kod tunela i lagano krenuli u pristup. Žičara nije radila pa je dilema oko toga ići pješice ili žičarom bila u startu riješena :)
Oko samog donjeg dijela žičare snijega nije bilo, zemlja i blato, no čim se odmakneš stotinjak metara gore, snijega već ima. Fino je tvrd i ne otežava pristup.
Pronalaženje ulaza u smjer olakšava nam slovenski dvojac koji malo lutao okolo i taman došao na ulaz kad i mi. Jedan je imao iskustva sa zimskim usponima, drugom je to bilo prvi put. Još je imao hodački cepin i na suhim dijelovima dotični pokušao *zabiti* u stijenu ?!
Tehničke teškoće ovog smjera su u pravilu uvijek na ulazu, dosta često ima suhi skok. Ovaj put je imao dva suha skokića, prvi lakši, drugi je čak bio teži nego što je izgledalo odozdola, no nisu to neke teškoće, više psihološki nego što je zbilja teško.
Prvo su krenuli slovenci, nenavezani, prvo kao ovaj iskusniji, prešao oba skoka i kad je trebao krenut ovaj drugi, skužio je da mu je malo bed i da bi se on navezao. A uže kod njega :P Tako da sam ja uzeo njegovo uže i potegnuo ga do njegovog partnera da ga ovaj može pozihrati.
Nakon što se i drugi popeo, krenuli su Hrvoje, Ana i Marko. Nisu se navezivali, no po komentarima Ane dok je penjala činilo se da joj nije baš previše drago :)
Nakon ta dva ulazna skoka slijedi predobar komad. Idealno tvrdi snijeg, samo pičiš gore.
Dolazi sljedeći suhi skok, slovenci ga zaobilaze hvatajući se za neku klekovinu, ja idem direktno preko njega, a ostatku ekipe se zaobilaženje činilo lijepšom varijantom.
Dalje slijedi sve mekaniji snijeg, propada se i nije baš lijepo.
Nakon toga još jedan suhi skokić, svi prelazimo bez problema, a onda opet duboki snijeg i onda jedan strmiji skokić s napuhanim pršićem, jedva se izvukli preko toga. Propadaš za poludit.
Nakon izlaska iz smjera dolazimo na greben, a onda se odlučujemo da ćemo po grebenu otpičit do Begunjščice. Vjetar gore puše ko lud.
Nakon ponešto tabananja, dolazimo na vrh Begunjščice, skrivamo se u zavjetrinu, odmaramo, a onda se niz centralnu grapu spuštamo na Zelenicu
U domu popapali rićet, popilo se pokoju pivu i čaj, a onda opet tabananje do auta. U bivšem djutiću nakupovali čokolade i grickalica, a onda sjeli u auto, pustili povijest četvrtkom i zapičili nazad u Zg.
Sve u svemu, lijepo proveden dan. Vrijeme praktički idealno, sunčano i lijepo, jedino na vrhovima piči vjetar, no čim se spustiš koji metar niže, već je ugodnije.
Smjer je sasma ok, nije preteško, čak i ovi suhi skokovi nisu neki problem. Kad je fino tvrdi snijeg, definitivno je užitak za penjanje.