Ekipa se razbježala na sve strane ovih produženih vikenada, a Tihomir i ja se zaputili na zapad.
Prva ideja je bilo penjanje u brdima iznad Chamonixa, primarno po snijegu/ledu, no gledajući dugoročnu prognozu, broj raspoloživih dana i potrebe za aklimatizacijom za penjanje nečeg konkretnog, nekak smo se predomislili i rekli ajmo malo bliže, penjati suhe smjerove na području Val Bregaglie, Val Chiavenne i Val Masina.
Htjeli smo u biti otići baciti pogled sa Švicarske strane na tamošnja brda, baciti pogled uživo na Piz Badile koji nam je obojici želja za penjanje. No već na prvi pogled je očito ono što se čak i moglo očekivati, u brdima još ima gomila snijega što bi otežalo i pristup bez zimske opreme, a i na vrhovima i grebenima ima ponešto snijega tako da smo odustali od odlaska u veće visine bez adekvatne opreme.
Dan 1:
Prvi dan smo putovali, kupovali vodiče i karte u Chiavenni i malo razgledavali brda. Ima dućan s penjačkom opremom, nije nam zapelo za oko ništa posebno jeftinije ili na akciji.
Prvu večer smo ćorili u kampu Bondo u Val Bregaglii. Da nije bila neka školica, kamp bi praktički bio prazan. Kamp je simpatičan, ima mjesta za loženje vatre i roštiljanje, drva su džabe :) Dva čovjeka i šator 15 EUR, tuširanje na žetone, mislim da je žeton 1 EUR, ne znam koliko traje. Sanitarije ok, uredne.
Dan 2: dva duga smjera u "Placche di Bette"
Drugi dan smo zapičili na penjalište iznad Chiavenne, "Placche di Bette", za početak odabrali neki "lakši smjer", tri cuga, 5a i dva 4c, za navikavanje na stijenu. No problem s vodičem koji imam je taj što su skice loše, a na stijeni ima smjerova puno više nego u vodiču. I nema šanse da sa sigurnošću znaš što penješ.
Krenemo u taj za koji mislimo da je naš, i naravno odmah drito u glavu, niš za ruke, nešto bezveze za noge, ušao ja mnogo hrabro, kao znam ja to, to super drži i već na drugom metru smjera, rukama ne držim ništa, stojim na nekoj sitnoj pizdariji pomaknem nogu u stranu, penja klizne i pljas :) Dalje je bilo lakše iako je bio jedan sasma solidni detalj u tom prvom cugu, upor na dlanove jer nema niš za ruke i noge gore na položenije... Druga dva cuga bez nekog problema. Uglavnom oba se slažemo da taj početak nema veze s ocjenom 5a :P Mislimo da smo penjali smjer "Navayos", dužine oko 100m.
Abseil dolje i reko da vidimo što ćemo dalje penjat. Niš nam nije jasno po vodiču, smjerova svakakvih, puno više, oznaka nema, skice loše, nikakav oblik u stijeni prepoznatljiv... Nađemo komad stijene, tri smjera, reko ajmo tu, ajmo srednji pa što god da bilo :)
Prvi cug ploča koja čak ima nekih grifova, drugi cug ploča na opako trenje, ključni detalj skroz strm, ne znaš jel bi dlanovima na trenje il bi s palcem i kažiprstom hvatao grifove manje od prosječnih bradavica na, je li, sisama (dobili smo ideju kako trenirat za takve detalje). Treći cug odličan, konačno ima konkretnijih grifova, ključni dio pukotina na dilfera, noge na trenje, prolazimo bez problema. Četvrti (zadnji) cug kroz neku poljoprivredu, pun trunja, za ruke i noge sitno ili ništa, izlaz preko nekog trbuha, uglavnom zbog tog trunja užasno neugodan, onak, jako neugodan. Smjer bi kao trebao ići i dalje, no dalje je sve zaraslo, a i gore se vidio spit sa kojeg je skinuta pločica. Moguće je da smo penjali smjer "Pelle di Vipera", ocjena bi najtežeg detalja bi mogla biti oko 6a/a+. Abseil dolje i odlazak u Chiavennu.
Otišli u shopping centar i našli sladoled 200g za 0.70 EUR :) Odma svatko kutijicu dotičnog s lješnjakom, ajme, predobar je :)
Spavanje u kampu Acquafraggia blizu Chiavenne. Kamp je malo skuplji, 23 EUR za nas dvojicu i šator, no super sređen, uredan, topla voda uključena u cijenu i ima je u izobilju :) A fora je što smo listali vodiče (imaju u kampu primjerke nekih) i skužili da fotka jednog od autora poprilično liči na tipa koji je izgledao kao vlasnik kampa :) Da bi skužili da je lik onak legenda tog kraja, koautor dosta vodiča, ispenjao puno prvenstvenih u tom kraju i tak to...
Dan 3: dugi smjer na Acquafraggii
Setting izgleda impresivno jer je stijena omeđena s jedne strane s dva velika slapa i s druge jednim manjim. Odabrali smo jedan lakši smjer, "Italia 90", navodno lijep i često penjan. 4 cuga, dva ocjene 5c/c+ :) Dođemo na ulaz, po skici treba biti 3 smjera, a ono opet više smjerova naokolo, račvanja, na stijeni piše ime i ocjena (6b/6c) samo jednog, a tog nema u vodiču. A baš tu nam se čini da ulazi naš :P I niš, krenemo tuda, prvi cug kao 4c, nije šetnja, drugi cug prevjesić i žljeb, presuper penjanje, ima dva-tri ozbiljnija giba, ostatak lijepo i neprezahtjevno penjanje, no nije šetnja. Treći cug prepresuper :) Dugačka pukotina, ima stopinki, lijepo gibanje, čini nam se lakše od ocjene iz vodiča. Zadnji cug zanimljiv, lagan i položen teren valovitih oblika.
Sići se može abseilom ili hodanjem do turističke staze koja ide uz same slapove. Odabrali smo naravno šetnjicu, prošli uz slapove. Sišli dolje, do auta po kupaće i ručnike i kupanac na potoku ispod slapova :) Nije nam se ništa više dalo penjati.
Poslijepodne se spakirali u auto, supermarket, ovaj put svako po dva gore spomenuta sladoleda, jedan od lješnjaka i jedan od limuna :) Nakon papanja pravac Val Masino, kamp Sasso Remenno, mjesto gdje smo dvije godine ranije bili Kruno, Neven, Jagor i ja.
Kamp kao i prije, noćenje 8 EUR po glavi, tuširanje na žeton koji košta 2 EUR i traje 3 minute :P Srećom, može se "zaustaviti" da se nasapunaš, na kraju čak ispadne i dosta taj jedan :) Od zadnji put kad smo bili dio za šatore je osjetno smanjen jer su počeli trpati nepokretne kamp prikolice, valjda je bolja zarada. Kamp isto ima mjesto za roštilj s rešetkama, neki čopor je ispekao gomile mesa na žalost pasa u kampu koji su to mogli samo gledati i sliniti.
Za razliku od prethodnih kampova, u ovom je naravno bilo dosta penjača, uglavnom boulderaša aka spongebobova koji su navalili na gomile obližnjih bouldera. Većinom su talijani koji su došli na vikend penjanje.
Dan 4: dva duga smjera u Valle dei Bagni
Odlučili smo penjati smjerove na stijeni na kojoj smo već bili prije dvije godine, no ovaj put dva smjera u kojima ja nisam bio. Ono što mi nije ni na kraj pameti bilo je da je nedjelja i da su ti smjerovi tamo full popularni. E ko da si na neki praznik došao u Nosorog ili Sjeverno rebro, gomila talijana se skupila ispod ta dva, odlučili smo ići prvo u desni ispod kojeg je bilo manje ljudi. Već na početku gledamo kak frajer ženskama objašnjava neke čvorove, reko veselje, ovo bi moglo potrajati. A smjer nije trivijala, ključna dužina je 6a+.
Prvo smo dakle išli u Vietato Vietare, 5 dužina, tri petice, jedna 6a, druga 6a+. Prvi cug (5b) lagan i precjenjen, drugi (5a) na početku ima fini komad od 2-3 metra na trenje, za noge "žila", za ruke ništa, ostatak lijepo penjanje. Treći (6a) cug lijepo penjanje s zanimljivim detaljem. Četvrti (6a+) ključni cug prvo kreće lagano, a onda ploča s delikatnim gibovima pri kraju koje ima zanimljiv detalj. Zadnja dužina (5b) ima detaljčić, ostatak lakše penjanje.
A gore kaos, miljon talijana čeka na abseil po drugom smjeru. Pitamo se zašto nitko neće po našem i ne čekamo, slažemo abseil na drvetu jer su obje alke zauzete s hrpom paničara te krećemo prema dolje, silazimo začas. Gledamo gomilu na susjednom smjeru i čudimo se koliko su blesavi :) U hladu ležanac i čekanje da ih većina siđe da počnemo s usponom drugog smjera.
Drugi smjer je "La coda del dinosauro", 6 dužina. Prvi (5b) lagan i zanimljiv, drugi (4a) vrlo kratak po položenom terenu, treći (5c) vrlo interesantan položeni žljeb, četvrti (5b) također interesantno penjanje s jednim detaljem. Peti cug (6a+) pravi bombon, prezakon gibovi, guštanje samo takvo osim detalja pri samom kraju koji i je ključni: "stani na trenje, protegni se do krimpa, stani na još žešće trenje i ustani" :) To je bilo dosta frkovito :) Nebo se već počelo zatvarati, a i neka kišica se činila izglednom :) Na brzaka još zadnji cug (5b), a onda brzinski abseil za vrijeme kojeg nas je već počelo močiti, srećom ne jako. Zanimljivo je da su "Norvežani" prognozirali kišu od 17h na dalje, mislim da je počela točno u 17:00 :)
Spust u San Martino i shopping u penjačkom dućanu.
Navečer na cugu u penjačku birtiju "Kundalini" gdje smo uspjeli doći do nekog wirelessa. Pogledali prognozu koja nas baš i nije ohrabrila i odlučili da bi mogli drugi dan krenuti prema doma. Ak uspijemo nešto pofrikati ujutro, super.
Dan 5: frikanje na Sasso Remenno
Ujutro ustanemo, a na nebu ni oblačka. "Norvežani" rekli od 10 ujutro kiša, reko, ovaj put su se možda zajebali :) Spakirali se za put, uzeli opremu i trk na penjalište. Iako je padalo noć prije, stijena je bila penjiva pa smo se bacili u smjerove. Krenuli od "lakših" petica, popeli dvije šestice, bome, ove petice su se činile težima. Skroz sam guštao, dotično penjalište mi je definitivno jedno od dražih ikad. Osim nas nije baš bilo ljudi, a opet je došao striček soler koji je odsolirao od početka do kraja stijene i okolo sišao dolje. Frikali smo do negdje podneva, taman su se počeli navlačiti oblaci, pokupili stvari i zapičili prema Zg.
U povratku stajanje u Palmanovi, posjet Lindt dućanu gdje se kupilo ponešto čokolade i bombona :)
Sve u svemu, meni jedan od lijepših rocktripova, obišli tri doline, posjetili ponešto novih stijena, penjali na drugačijem tipu stijene nego što imamo kod kuće. Ja bih se naravno vratio opet, nekak mi je baš fora tamo...