Sinji slap (izlet zimske alpinističke škole 24.1.2015.)

Naveze: 1. Tihomir <-----> Bodić 2. Neven <-----> Smud 3. Jagor <-----> Saša 4. Kruno <-----> Ivana <-----> Jadranko Kruno nam je u četvrtak najavio sastanak u 5:55h kod Konzuma na Španskom s polaskom u 6:00h. U 5:47h smo pokupili Smuda (bravo Rista) tako da smo na mjestu dogovora bili u 5:58h, prebacili se kod Jadranka u auto i već smo u 6:05h bili na putu za Jezersko. Na putu do Jezerskog u Jadrankovom autu diskutiralo se o raznim temama uz kolače od kokosa i čokolade koje je Nina pripremila... e-građani, e-škole, medijacije u društvu (rješavanje konflikata)... i tako smo se malo po malo približili Kranju i digli se do Jezerskog. U jednom trenutku smo došli do relativno blage uzbrdice koja je bila priližno zaleđena i odlučili smo od tuda krenuti prema smjeru tako da nam se pristup produžio oko 45 minuta. Na parkiralištu smo se nekako spontano podjelili u naveze. Tihomir se dogovorio sa Bodićem, Smud je odmah ulovio Nevena, Kruno i Ivana su sa sobom uzeli Jadranka, a meni je ostao Jagor... smola... hehehe... Stavljamo opremu na sebe i krećemo prema smjeru... Tihomir i Bodić su otprašili ispred svih u izvidnicu, a mene je Jagor počeo obasipati mudrim savjetima. Ubrzo dolazimo u šumarak i polako se počinjemo uspinjati prema slapu. Nakon izlaska iz šumarka, Kruno je pogledom počeo tražiti Sinjski slap i činilo se da ćemo morati tražiti nešto drugo za penjati jer su se na prvi pogled vidjeli samo blagi obrisi leda. Nastavili smo dalje hodati prema Vikijevoj svijeći (kako je pisalo u opisu smjera) i u jednom trenutku krenuli smo prečkati prema ulazu u smjer. Kada smo došli ispod slapa morali smo prvo povući jedan „pred-cug“ da bi došli do ulaza u slap. Tu smo nešto malo pojeli, ugrijali se „smudicom“, posložili opremu, premotali užad i krenuli u slap oko 10:00h. „Pred-cug“ je povukao Jagor i poslužio nam je kao svojevrsno zagrijavanje s obzirom da je uspon bio prilično blag i snjegovit osim ulaznog dijela u dužini od 3-4 metra koji je bio nešto strmiji. Na štandu me je dočekao Jagor i dao upute za dalje u stilu... „prati Nevena, tri točke, nemoj pasti i dobro se uštandiraj“. Prvi cug je bio snijegovit, rekao bih da nije bilo strmije od 45 stupnjeva. Na jednom dijelu se čulo i klokotanje vode tako da bi se dalo zaključiti da se u nekim povoljnijim uvjetima i ovdje moglo naći leda. Ovdje sam malo kombinirao tehnike hodanja s derezama i nošenja cepina koje smo radili na praktičnim vježbama na Zelenici, tako da sam si od silnog uzbuđenja oko vođenja svog prvog zimskog cuga rasparao malo hlače sa derezama... super... hehehe... Na kraju cuga čekali su me Neven i Smud, dok je Bodić peglao po ledu. Negdje sa polovice drugog cuga javio nam je da je led truo i da je Tihomir rekao da ga ne razbijamo previše. Za štand nam je poslužila jedna kamena gromada na koju je Tihomir stavio gurnu iako je sa lijeve strane u istoj ravnini bio štand na dva spita (pretpostavljam da je to zbog toga što bi taj štand mogao biti na udaru leda koji bi mogao pasti iz drugog cuga). Nakon 10ak minuta do štanda je došao i Jagor i onda smo nas trojica (Smud, Jagor i ja) pogledom pratili Nevena koji je krenuo u osvajanje te ledene gromade koja se nalazila ispred nas. Zvali smo Nevena nekoliko puta ali nije se baš obazirao na nas. Drugi cug je vodio Jagor, iskoristio je šraube koje je postavio Neven, s obzirom da se led činio nestabilnim pa da ga dodatnim bušenjem dodatno ne destabilizira. Penjanje ovog zaleđenog dijela mi se nije činilo zahtjevno kao drugi penjač. Vjerojatno bi situacija bila drugačija da sam sam postavljao šraube i s obzirom da je se penjem po nekom materijalu i koristim opremu u koju još nemam potrebnu dozu povjerenja ;) U ovom cugu su mi prsti na rukama većinu vremena bili naslonjeni na snijeg i led u smjeru tako da mi je pred kraj cuga zaista bilo jako hladno. Jagor je napravio štand na mnoštvu nekih gurtni preko kojih se vjerojatno abseila, a ja sam se prebacio par metara iznad njega gdje je bio štand na dva spita na stijeni na podu koja je vjerojatno u pravilu po zimi prekrivena snijegom i ledom i ne može se koristiti. Treći cug je opet vodio Jagor iako je bio pretežno snjegovit sa kratkim zaleđeni dijelom na početku. Svi koji su prošli ispred mene su već dobro ugazili snijeg, tako da sam odlučio hodati van tih tragova da osjetim malo bolje to probijanje kroz snijeg na strmoj padini. Na štandu me je opet čekao Jagor sa uputama... „popni se gore do Smuda, napravi štand sa dvije šraube ili više ako treba i požuri htio bih zapaliti“. Četvrti cug je bio snježna strmina na kojoj nije bilo većih uzbuđenja... došao sam pod peti cug i kraj Smuda napravio svoj prvi štand u ledu ;) Jagor je od dolje nešto negodovao, bilo mu je hladno, a ja sam valjda htio biti pedantan jer je rekao da ćemo slikati štand i pitati Tihomira kako sam ga mogao bolje napraviti... od uzbuđenja sam ga kasnije zaboravio slikati ;) Peti cug je poveo Jagor. Ponovno smo iskoristili Nevenove šraube (da dodatno ne destabiliziramo led) i u ovom cugu je led na nekim dionicama zaista bio nestabilan i u odnosu na drugi cug mi se činio puno lošije kvalitete. Ali bez obzira na lošiji led bilo mi je iznimno zanimljivo napredovati kroz smjer. Između dva štanda na petom cugu se nismo mogli baš najbolje čuti tako da smo po nekoliko puta morali ponavljati komunikaciju. Šesti i zadnji cug koji sam ja vodio je bio kombinacija snijega i potoka tako da sam se držao lijeve strane koja mi se činila zaleđenija. Poslušao sam Jagorovu uputu sa početka i uglavnom sam tražio neke poličice koje su dobro držale, a samo sam na mjestima gdje je bilo puno leda cepine zaista zabijao. U jednom trenutku, u jednom od rijetkih zaleđenih dijelova cepin mi se baš pošteno zabio i kada sam ga povlačio van završio je na mojim ustima... i to 4-5 metara od kraja smjera... sjajno... hehe... malo sam pljuvao krv dok se nisam popeo do kraja i dok nije Jagor došao za mnom, a Bodić (The Brižni) u jednom trenutku mi je prišao dok nije znaš što se zbiva i upitao me: „Trebam li se zabrinuti zbog nečega?“ ;) Izlaz iz smjera je odmah kraj Češke koče, koja je bila zatvorena. Nakon što su Tihomir i Bodić izašli iz smjera pojavio se slovenski GRSovac s kojim je Tihomir otišao spašavati čovjeka (ili više njih) iz ferate koja ide negdje lijevo od Sinjeg slapa. Dok smo čekali Krunu, Ivanu i Jadranka skupili smo se oko GRSove kuće i cupkali na zimi misleći da je zimska soba zatvorena. Međutim, ispostavilo se da je ipak bila otvorena, ali to smo saznali tek nakon što je prethogno navedena trojka pristigla i bilo je vrijeme da se krenemo spuštati. U međuvremenu, akcija spašavanje je bila završena, čovjek iz ferate (ili više njih) su bili na sigurnom, a Tihomir je već bio relativno blizu parkirališta gdje smo ostavili aute. Spust je također bio zanimljiv. Krenuli smo negdje oko 16:00h (mada nisam 100% siguran u to) i uz svjetlo čeonki se spuštali prema dolje. Planinarska staza nakon izlaska iz smjera je sa desne strane je bila prohodna i u prvom djelu prilično strma, klizava i neugodna, ali ništa što kontrolirani spust na stražnjici ne bi mogao ublažiti ;) a dodatno su na nekim dijelovima bile postavljene i sajle. Drugi dio staze koji vodi kroz šumu je bio puno blaži i tu nije bilo značajnijih opasnosti. Povratak kući je protekao bez problema, Jadranko nas je sigurno prevezao do Konzuma, nakon čega smo se uputili svi svojim kućama imajući u vidu ono što nas čeka sljedeći vikend u programu zimske alpinističke škole. Na kraju bih se zahvalio Kruni kao vođi škole i Tihomiru, Nevenu i neziostavnom Jagoru na trudu i volji koje su uložili u nas tijekom ovog zaista sjajnog izleta. Pozdrav svima Saša Fotografije..