U ovaj 'nepodnošljivo vreli' ljetni vikend Romana i ja odlučismo potražiti osvježenje u Paklenici. Za subotu smo si napikirali miks smjerova u Debelom kuku, 2 dužine Zgrešenog, 2 dužine Johnnya, a do izlaza kroz 3 dužine Dijagonalke... i u 2 popodne ulazimo u stijenu, taman da prvu dužinu penjemo na suncu, a sve ostale u sjeni. Detalj u Zgrešenom mi s odmakom od 8 godina nije postao nešto lakši, ali da se proći. Šteta što je u detalju tako mala rupica na spitu kroz koju je provučena zamka pa jedva ima mjesta za ukapčanje kompleta (ili treba tanji karabiner). Nakon druge dužine prelazimo u Johnnya... 6a dužina sa naoko zajebanim ulazom, a ustvari uz dobar rad nogu (raskorak) laganica. Po meni vrlo precijenjena dužina, a stvarno lijepa. Šteta što je tako kratka... ja bi 500 metara takvog smjera! :-) Sljedeći 5c je isto lijepi, ali rekao bih čak jači od prethodnog. Prilikom skretanja ulijevo lako je moguće nastaviti ravno u Senza pieta pa pazi ako ti to nije namjera. Dalje nastavljamo kroz Dijagonalku, tvrdi 4b koji nagoviješta već kakav bi mogao biti sljedeći 5c. Dakle, 2 boulder detalja na početku dužine, zatim borba penji-kopčaj-'Španaj!'-sjedni sljedećih par spitova. Definitivno najjača dužina u ovom našem mišungu smjerova. Za kraj izlazna 3-ojka kojom dolazimo na abseil štand... u 3 cuga smo na siparu/stazi i začas dolje.

U nedjelju biramo sjevernu stranu stupa i smjer Leva Tržiška. O pedigreu smjera najbolje govore imena autora... S.Karo-F.Knez. Odlučujemo penjat s jednim ruksakom što se pokazalo jako dobro, prvi penjač uvijek penje rasterećen. Prvu dužinu Romana vuče do stare tise, a onda vodi i sljedeću po pukotini ispod prevjesa (odozdola izgleda jako scary, a sa prvog štanda ipak nešto manje) na dobre pothvate, a za noge neke sitne stopinkice. Dobro pumpa, a još te čeka izvlačenje u vertikalu iza ugla. Brzo je štand i sad slijedi 6a+... dakle, prejebena dužina, tako krasno gibanje po dobrim ljuskama i bridovima, tu i tamo koji krimpić, ful zanimljivo traženje rješenja, nema detalja, konstantno penjanje bez popuštanja, ali svugdje je moguće predahnuti. Osigurano sa milion spitova i klinova. Nakon ukopčanih 13 kompleta dolazim do spita i klina iznad kojih se čini da je težak detalj. Imam još samo 2 kompleta pa odlučujem štandati. Neudobno za popizdit, visim u pojasu, stopala ubijaju. Ali pokazalo se ipak dobro jer ulaziš u taj detalj drito iznad štanda, a ne povlačeći 30+ metara užeta za sobom. Ta dužina traje još kojih 20-ak metara, ali nakon tog detalja je ipak bitno lakše. Sljedeći 5a ima tvrdi ulaz da bi nastavio lakše, ali i dalje je pravo penjanje. Pa onda neka 4-orka kojom se spajaš na kraj prve prečnice Brida za veliki čekić. Tu smo produžili još gore i desno do stabla, odakle smo se spustili na vrh stupa pa abseil dolje. 5 sati, toliko je to trajalo, za nekih 150-160 metara, ali smjer je predobar! S obzirom na autore smjera očekivali smo tvrđe ocjene, ali zaista ne mogu reći da je smjer podcijenjen. Čokove nismo koristili, ali smo piknuli par (manjih) frendova.
Za svaku preporuku!!!