Za praznik u srijedu smo otišli na jednodnevni izlet na Strogir. U auto su se strpale dvije naveze: Tušinec-Mlačić i Prpić-ja. Oni su penjali Tri mesara buhu klala i Long step. A Nikola i ja se odlučujemo za smjer Weg der untergehenden Sonne, ocijenjen s 5a+, 4 cuga, dug 135m. Pa evo ukratko dojmova budući da nisam našla opis među našim izvještajima.
Pristup do smjera je po čovuljcima kao da se ide do sektora Točila i kad se dođe do stijene nastavlja se dalje po čovuljcima uzbrdo, koji vode skroz do ulaza u smjer. Na ulazu je i napisano ime smjera žutom bojom. Prvi cug je u Čujinom vodiču 5a. Izgleda položeno ali jako ćelavo. Prava poslastica za ljubitelje trenja što ja nikako nisam. Ulaz je lagan i prva dva spita se ukopčaju bez problema a nakon toga kreće run out. Idući spit je nekih 5m iznad i ispsovala sam sve živo dok sam se dovukla do njega jer bi se u slučaju pada pridružila Nikoli na podu. Nakon tog spita je ponovno još duži run out a i dalje samo penjanje na trenje, ništa za ruke. Možda je 5a jer nema teških gibova, ali psihološki bi od mene dobio 5c ocjenu, barem dok mu se ne ubace 2-3 spita u toj dužini. 2. cug je trojkica koja se prehoda i na kraju improvizira štand. Iduća dva cuga su zabavna, konkretna 5a, iako bi se i u zdanjem mogao ubaciti ekstra spit ili dva. Nakon malo chillanja na vrhu, spustili smo se abseilom, ali mislim da postoji i odstup na drugoj strani stijene. Za abseil se u vodiču preporučuje 60m uže, ali nama je sa 70m bilo na knap tako da definitivno treba uzeti 70m štrik. Štandovi su opremljeni abseil alkama.
Bio je odličan dan za penjanje, sunčeko bez vjetra pa smo se nakon ispenjanog smjera provozali do Planinarskog doma Alan i guštali u pogledu i malo snijega koji je napadao nekoliko dana ranije. Na povratku smo stali na pizzu u Senju i sreli ekipu iz drugog auta (Keti, Romana, Ozren i Nikola iz AOV), koji su penjali Le Cicale na Točilima. Prepuštam drugima da nadopune sa dojmovima iz svojih smjerova.
----

Ana T.:

Nadovezujem se na Ivine dojmove, pa eto i opisa Tri mesara buhu klala i Long stepa.

Dakle, krenuli smo u srijedu rano ujutro iz Zagreba. Stajemo na prvom parkingu, kraj sektora u kojem Iva i Prpić penju. Naš je sektor kraj parkinga 900 metara dalje, Iva i Nikola se nude odvesti nas autom do tamo, ali zaključujemo da nije potrebno za samo 900m. :-D Tri mesara se nalaze u C1 sektoru, smjer ima 70m i dva cuga - 5a, 4b. Poprilično smo se namučili dok smo pronašli ulaz u smjer, čak smo i gotovo odustali. Skica vjerno dočarava gdje je ulaz, ali je zarastao u grmlju i spitovi se gotovo uopće ne vide. Od parkinga se kreće dolje u rupu, pa kroz sipar gore lijevo, treba pratiti čovuljke. Ulaz je desno od zadnjeg čovuljka, te desno od crnog mokrog dijela stijene. Dogovor je bio da prvi cug vodi Mlačić, pa ćemo vidjeti za drugi cug. Cug kreće s pločom koja ima ljuskica i pukotina, a prvi je spit jako visoko. Odmah nakon prvog spita, kreće ćelava mokra ploča. Drugi je spit relativno blizu, a onda je dosta dugi run out do trećeg. Ploča je položena, ali ćelava i mokra. Nakon toga ima jedan detalj koji se treba proći na dužinu, nema baš previše za noge, stijena je mokra i za ruke ima samo par čašica punih vode. Usprkos vodi, stijena dosta dobro drži. Još par ljuskica i pukotina i tu dolazi štand koji je na polici. Na štandu smo zaključili da je ovo tvrda petica, i čini se dosta teža od 5a, pa premotavamo uže i Mlačić vodi i sljedeći cug.
Drugi cug kreće s pukotinama, prvi je dio lagan, a onda dolazi još jedna ćelava ploča, baš kakve volim. Desno od spitova je pukotina po kojoj se može proći, ali onda ne mogu dohvatiti spitove. Najsretnija sam na svijetu što nisam vodila ovaj cug. Na oba štanda ima alka za absail, 60m užeta je sasvim dovoljno.

Nakon Tri mesara, krećemo u Long step. On je u C2 sektoru, ima 5 dužina(5a,4a,4c,4c,3 po Čuji) i 150m. Spuštamo se po siparu na račvanje staza, krećemo desno, pa kroz šumicu, preko užeta, u još jednu šumicu i tamo vrlo brzo nalazimo zamku na drvetu koja signalizira početak smjera. Mlačić opet vodi. Prvi cug je ćelava ploča, ali može se izbjeći lijevo po stepenicama punim trave. Nakon toga se više ne može izbjeći. Ali ova ploča barem nije mokra. :-) Nakon ploče dolazi detalj smjera odmah ispod štanda - previsni dio bez ičega za noge. Ima puno tramvajaca na vrhu, ali za ljude koji su kratki i slabi na rukama kao ja - nije najveća sreća. Ali srećom - ima pukotina na desno preko koje prelazim. Preplašena sam skroz jer ovi 5aovi uopće ne djeluju kao 5a, Mlačić me gura da vodim sljedeći cug, ja malo negodujem. Cug je ocijenjen kao 4a, to valjda ne može biti tako teško. I tako ja krećem ja s oprezom, ali taj 4a nije uopće 4a. Ne bih mu dala ni 3. Lagana dvojka, doslovno šetnja do drveta na kojem je gurtna i absail alka. Treći cug vodi Mlačić. Ovdje je vertikalna ploča, s pukotinama, ali sve su nekako čudno smještene, pa je malo čupavo za proći. Kako sam se na ovom cugu baš umorila, Mlačić vodi i četvrti cug. Ovaj cug je baš lijepo penjanje, nikakvi teški detalji, pa mi je žao što nisam vodila. Na vrhu je pogled genijalan, sončeko, divan dan.. ali dosta smo vremena izgubili tražeći Tri mesara, pa odlučujemo prekočiti zadnju trojku i kidamo dolje prije mraka. Čeka nas četiri dužine absaila. Ima puno drveća putem, ali srećom - uže ne zapinje nigdje. Spuštamo se taman prije mraka, na parking gdje nas čekaju Iva i Prpić da ne moramo hodati 900 metara do drugog parkinga. :-D Uglavnom, oba smjera su prekrasna i stvarno ih je divno penjati. Sasvim zadovoljni ispenjanim, častimo se pizzama i pivom u Senju, gdje srećemo i ostatak ekipe iz Matice koji je taj dan penjao na Strogiru.

Evo i par fotkica.