Za vikend smo Maša, Tea Čalogović, Ivona i ja bile Krku pa evo kratki izvještaj budući da se spominje kao nova potencijalna lokacija za LJAŠ.

U subotu smo penjale na stijeni Gaber, na jugu Krka kod Baške. Na stranici plezanje.net je opisano 20-ak smjerova na tom području. Svi su klasični i skoro svi neopremljeni (jedan lokalac je rekao da na najjužnijem dijelu stijene postoje klinovi, ali nije znao u kojem je to smjeru). Budući da su svi smjerovi trojke i dvojke bez osobitih detalja, nismo ciljale na neki određeni smjer, nego izabrale greben koji nam je izgledao najbolje. Ivona i ja smo krenule penjati na jednoj strani grebena, a Maša i Tea 5 metara desno od nas, na dijelovima koji su nam izgledali donekle kompaktno. Kasnije gledajući skice, vidim da smo ispenjale liniju najsličniju smjeru Tri leta, ocjene III/II, dužine oko 150m. Kvaliteta stijene je jako loša cijelom dužinom. Ima mogućnosti za postavljanje međuosiguranja, ali nije nikakav gušt za penjanje kad se svi grifovi klimaju, a povremeno se kao dodatan bonus naleti i na trnje u smjeru. Pristup do stijene je 20-ak minuta, a za odstup smo išle po markiranoj planinarskoj stazi. Na plezanju je opisan odstup kroz sipar, ali nam izbliza nije izgledao pretjerano privlačno. Nakon penjanja smo krenule tražiti mjesto za kamp. Ivona je ponijela svoj suludo glomazni kotač-šator iz Decathlona pa smo na park4night našli mjesto za spavanje iznad Drage Bašćanske, na livadi odmah kraj makadamske ceste da ga ne moramo nositi daleko od auta. Prejele smo se carbonare, posvađale sa sovama i ošle spat.

Gaber smo otpisale kao opciju za školu pa smo u nedjelju išle penjati na Belove stene. Pristup do stijene traje oko pola sata. Manji dio je uređeno sportsko penjalište sa 30-ak smjerova, visine do 35m, većinom 5-ica. Veći dio stijene je za sada nezaspitan (iako se trenutno postavljaju novi smjerovi). Na plezanju su opisana i tri klasična smjera pa biramo najlakši: Sprehod IV/II-III, dužine 120m, neopremljen. Ivona i ja ga penjemo po skici, a Tea se odmetnula i na kraju izabrala izlaz kroz kamin. Smjer je super, lagan, mogu se postavljati međuosiguranja, a stijena je puno bolje kvalitete. Odstup je kratak, dolje smo za 15 min. Čini se kao dobra opcija za školu, trebali bi organizirati masovku pa izvidjet i ostatak stijene. Prije odlaska u Zagreb smo se našle s Antišom i njegovom ženom, počastile s pizzom i pivom na plaži u Baškoj, a hrabrija naveza se i okupala u moru. Na povratku nas je razbudio najbolji CD sa treš hitovima 90-ih, a Maša je otkrila da joj je Linđo najdraža pjesma ikad (iako to nikada neće priznati).