Sa školicom se prošli vikend išlo na Čikolu pa smo Fićo, Robi i ja nedjelju iskoristili za penjanje klasika kojeg su 2017. ispenjali Slovenci (ista ekipa koja penje i klasike na Bribiru). Smjer se zove Poplava, ocjene IV,II-III. Sparkirali smo auto na makadamu iza sela Brnjica, spustili se po planinarskoj stazi do kanjona i kroz korito Čikole, koja je potpuno presušila, došli do ulaza u smjer. Pristup traje nekih 30min. Prvi cug je u početku malo sklizak do visine gdje je nekoć dolazila Čikola, a nakon toga stijena postaje odlična, hrapava kao u Paklenici. Originalno prvi cug ide preko grebena gdje je i ostavljen stari klin u stijeni, ali budući da je sve obraslo skrećem desno preko ploča (III+) i natrag gore na greben do police sa drvećem na kojem štandam. Nastavlja Robi kroz zajedu (IV) i na greben do iduće police s drvetom. U zajedi ostavljamo jedan klin. Treći cug vodi Fićo. Cug ide preko grebena (III) i na početku je stara gurtna u stijeni za orijentaciju. Četvrti cug dalje prati greben, preko ploča (IV) u kojima su dvije gurtne, nakon kojih štandam na polici. Robi nastavlja preko ploča (III) i rampe na greben koji do kraja nema osobitih detalja. Zadnjih 40-ak metara treba pripaziti jer je jako krušljiva stijena. Smjer izlazi na vrh Brnjice usred makije, kroz koju se treba probiti do dalekovoda, od kojeg dalje postoji put do glavne ceste. Smjer je lagan, ocjene su dosta mekane (kao da nisu slovenske), ali odstup dosta dugo traje pa bi bilo idealno doći s dva auta pa jedan sparkirati blizu izlaza iz smjera. Slovenci su ostavili auto ispod smjera pa napravili odstup niz sipar, ali nama nije izgledao primamljivo. Ne treba nositi klinove, ima puno opcija za postavljanje međuosiguranja. Na plezanju piše dužina 190m, mi smo ga ispenjali u 7 cugova i izvukli smo oko 270m štrika.

Na plezanju je opis i štura skica pa sam nacrtala detaljniju ako ga još netko poželi penjati, a u linku su i neke slikice.

Iva M.