Evo da se i ja napokon nadovežem s izvještajem za ovaj vikend. Sabo mi je par dana ranije bacio mamac predloživši smjer Infleksija. Još ranije sam penjao s Kranjecom i Deottom u blizini smjer Prisnac direkt i cijeli smjer sam gledao lijevo u tu kompaktnu stijenu razmišljajući o tom smjeru. Uglavnom smjer počinje 5b dužinom koja je malo krušljiva, ili bar daje takav dojam, tako da te to taman probudi. Nakon par metara kretanja prema gore treba se prebaciti u desno na oooooogromni tramvajac i onda je sve dobro. Ajde još malo granja i trnja (Prpina mačeta bi to sve riješila u 2 poteza) i gotov cug. Slijedeći ima doslovno 5 m penjanja i onda hodačina do štanda. Treća dužina je mene dopala i nisam mogao bit sretniji zbog toga. Znači ako penješ 6a i imaš samopouzdanja u toj ocjeni biti će ti žao što nije 300m duga ta dužina. Ako ne penješ 6a nije panika, ima dovoljno spitova i još uvijek ćeš uživat, ali bi se mogao malo i naraditi. Dužina je savršeni crack koji nudi pregršt mjesta za uglavljivanje šaka i stopala. Da se to popeti i na nama poznatije tehnike poput traženja stopinki i krimpova na lijevoj i desnoj ploči ali kad je ta pukotina tako nježna i glatka iznutra šteta je to penjati bilo kako drugačije nego da guziš unutra sve što se da uguziti. Nakon te dužine slijedi detaljna i posljednja dužina u smjeru. To vodi mladi as Sabo i pogled na njegovom licu na štandu je kombinacija nekoliko osjećaja i misli: ma jebat ću mu mater to je samo 3 giba teška; jel imam dovoljno vode, čokoladica i banana u ruksaku da me napune energijom u ovih 10m težina koje slijede predamnom; ma mogu se i navući na komplet, nije to sramota; stisnem ja u dvorani i teže gibove od toga; kad ako ne sad; i mnogi drugi... Izlazimo iz smjera relativno rano i na silasku vidimo medu kako silazi niz sipar, i to u našem smjeru kretanja. Medić, Glumica i Prpa kažu da su oni sreli vepra na sličnom mjestu, a ja se kunem da je to bio medo. Sabo ništa nije vidio jer zuji kao i inače pa mi slijepo vjeruje u medvjeđe ukazanje. Zbog toga svaki uzimamo kamen u ruku i objašnjavamo medi na glas kako smo mi tu samo u prolazu i da nema smisla da se družimo. Sigurno dolazimo do križanja puta koji desno vodi 2min do auta a ravno natrag pod stijenu. Predlažem Sabi još jedan lauf, ovaj put po smjeru Prisnac direkt. Mladi as prihvaća (jer nismo došli popet 100m smjera i ić natrag u Zagreb) na moje oduševljenje. Ovaj put on dobiva prvu dužinu, a i detaljnu :)) Na našu sreću izlazimo prije mraka, ali opet moramo proći medinom stazom. Ovaj put od mede ni traga ni glasa, ali nama nije bilo svejedno. Ostatak ekipe je već na pivi u Crikvenici i raspravlja o mogućim prvenstvenim linijama koje će se tek popeti. Sve u svemu meni super dan jer sam bio u dobrom društvu, imao medvjeđe ukazanje a i popeli smo 2 smjera u jednom danu. Kad zabuše treći i njega ćemo ubaciti u jednodnevni izlet! Naravno i video izvještaj na linku.
Nadam se da će ovaj izvještaj potaknuti još neke da odu penjati te smjerove jer stvarno nisu teški a super su za početak ili kraj sezone. Sad bi već moglo biti zmija tamo tako da bez Prpine mačete možda nije pametno prići blizu :)
Ide sve na Fejsaru ne brini Davore <3 Glumac
Malo smo se nabrijali i dogovor je pao da nema druge nego napadamo slobodno. Nasumičnim odabirom (Medić je presudila ne znajući o čem se uopće radi) ja sam dobio prvu dužinu Infleksije. Što je značilo za Sabu da on penje detaljnu.
Uglavnom mladi as rješava prvi dio cuga, ploča i prečkanje prema lijevo, bez beda (sa štanda je to meni izgledalo pljuga a bome sam se kao drugi namučio proći taj dio slobodno) i dolazi pod detalj koji zahtjeva prelazak sa te ploče kroz žlijeb i prevjes u lijevo. Spitova kao u priči ali neda se on bez borbe. Opet sa štanda mi se nisu činili ti gibovi nešto posebno teški ali kad sam to za njim penjao kao drugi sam se iznenadio koliko treba stisnut. Nažalost gibovi su bili ipak preteški za prolaz na pogled mladom asu i on sjeda u komplet. Od tamo se možda malo primio za taj komplet i već od slijedećeg giba nastavlja slobodno ostatak cuga. Ja za njim kao drugi nešto i gore prolazim (par gibova sam morao sjedati u pojas i navući se za komplet). Dužina ima ocjenu 6c+ (tako kaže naš Papa Štrumf as Tomašek koji je odmah iza nas penjao smjer s Barbarom i naravno prošao iz prve na pogled - bravo asu!!!). Kasnije nas je tješio sa: "ma imate vi taj cug slobodno samo ga morate malo skužit, to je svega 2-3 teška giba). Ajde riječi ti se pozlatile, stisnut ćemo ga kad tad.
Kako sam ja ovaj smjer penjao već orijentacija nije bila bed i super smo ga brzo riješili. Smjer je ocjenjen sa 6a+ u detaljnoj dužini, a dužina prije toga je 6a. Obje se svode na penjanje ploča i traženje skrivenih ljuskica koje kada nađeš stvarno pretvore gibove u nešto sasvim normalno. Smjer je spitan čist fajn i svi ti teški gibovi se daju proći preko kompleta. Meni osobno ta 6a+ dužina nije ništa teža od ove 6a koja nije ništa posebno teški 6a. Još preostaje zadnja dužina, ili zadnje 2 dužine ako ih ne spojiš. Na samom ulazu kod štanda na drvetu ima 2-3 boulder giba, pa kroz neki žlijeb gore na čijem kraju ima malo za stisnut kako bi izašao iz žlijeba. I taj dio je ocjenjen sa 6a što je realna ocjena. Nakon toga slijedi posljednja dužina koja je meni osobno i najdraža. Ocjenjena je sa 5b i predstavlja pravu promjenu u odnosu na ostatak smjera. Doslovno kao da si ušao u Alpski smjer na 25m. Kamini, mali prevjesi i brdo čudnih gibova te izvlače na štand. Prava poslastica za kraj.