Nakon ovakvog vikenda očekuje se veći broj izvještaja, posebice od onih ljudi koji nemaju višesatne rupe u sjećanju uzrokovane dobrim starim tvrdim partijanjem.

Osim što su se sklopila neka međunarodna poznanstva koja bi mogla biti vrlo zanimljiva u budućnosti (samo ćemo reći 1.11. stavljate u kalendar pod Paklenica, bit će tvrdo!) popelo se i nekaj vrijedno spomena.

Besmrtnici, 6c, 360m, Anića kuk
Naveza Sabo-Glumac nabrijana na smjer već tjednima nije mogla dočekati bolji dan za pokušaj uspona ovim smjerom o kojem trenutno postoji vrlo malo informacija (s obzirom da je prvi puta ispenjan u ovo doba 2020.). Odluka je pala na samo jedan ruksak tako da se kolekcija od ukupno cca 4,5-5l tekućine (voda, izotonici i neizbježni Hell-ovi), 4-5 banana, 10tak čokoladica, pašteta i slanci te kroasan zajedno s jednom pernatom jaknom i ostatkom standardne opreme pakira u kasnim satima večer ranije po dolasku u kamp Peko gdje razuzdani Slovenci na stolu plešu uz zvukove Olivera, Prljavaca, Thompsona i Petra Graše.

Ujutro polazak oko 7:30 iz Kampa s Romanom i Keti koje penju Ružičastu Panteru. Brzo se razilazimo i uz laganu pjesmicu (svatko svoju u glavi) pristupamo do dobro poznate stijene gdje očekujemo da nas čeka bitka ravna onoj 9. rujna 1493. na Krbavskom polju. Dužine se izmjenjuju kako slijedi: 6a, 6a+, 6a, 5c, 6b, 6c, 6b, 5c, 6a i 5c. Taman 10 dužina znači svakome po nešto, s time da Sabo dobiva 3x 6a i 2x 6b a Glumac 3x 5c, 1x 6a+ i 1x 6c.

U smjer ulazimo oko 8:40 nakon kraćeg razgibavanja i zagrijavanja pod stijenom (kako odmah kreće s ocjenama koje nisu trivijalne očekujemo borbu od početka do kraja).
Ono što odmah primjećujemo je da je smjer fenomenalno opremljen spitovima i da gdje god ima škakljivih gibova nije tolika drama jer si više-manje siguran. Sabina prva dužina je ploča sa detaljem na postavljanje ali to Sabo brzo rješava (vidi se da je odlično upenjan). Glumac dolaskom pred detalj drugog cuga standardno prducka i nakon veće emisije štetnih plinova skuplja hrabrosti i prolazi. Treća dužina započinje na štandu u kojem se smjer križa sa smjerom Funkcija (svega par metara od prvog štanda Mosoraša), i u njoj je moguće srušiti klimavo kamenje kojeg najviše ima u prvih par metara ali i u ostatku dužine. Glumac vodi sljedeću dužinu koju nesvjesno spaja sa onom iza (6b po skici) i štanda pred detaljnom dužinom. Te 6b gibove nismo pronašli iako smo penjali po liniji smjera, i mislimo da je to ozbiljno prenapuhana ocjena. Zbog neočekivanog spajanja mijenjaju se uloge i Sabu dopada detaljni cug smjera. Detalj nije trivijalan ali nije niti opasan. Kao i do sada spitovi su na pravom mjestu ali gibove nije jednostavno skužiti i Sabo nažalost sjeda u pojas. Nakon vrlo kratke pauze nastavlja gdje je stao i prolazi slobodno detalj. Uz poruku sa štanda „ovo moraš proći slobodno ili te vadim iz autobloka“ + dobru betu Glumac napada kao drugi i uz dobru borbu prolazi slobodno dužinu. Nakon toga slijedi 6b dužina koju vodi Glumac i koja je na ključnom mjestu imala i mokrih dijelova pa je to dodatno utjecalo na glavu prilikom penjanja. Ova dužina završava na štandu koji dijeli s Mosorašem (nakon prečke, prije detalja štand), te je tu GSS ove godine micao neke poveće količine nestabilnog kamenja što je rezultiralo time da zadnjih 5m penjanja do štanda fino proradi psiha jer ta stijena ne izgleda najbolje (čak ima i zemlje između pukotina). Na sreću gibovi tu nisu teški. Nakon toga Sabo vodi najljepšu 5c prečku ikad gdje prvi put u danu doživljavamo eksponirano penjanje. Iza toga slijedi 6a dužina koja zbog vijuganja može uzrokovati veću količinu trenja u sistemu pa tu treba biti oprezan. Jako lijepo penjanje doduše. I za kraj super lijepa 5c dužina u kojoj zbog već laganog umora ubacujemo svoje prvo klasično međuosiguranje (frend #1), ali ide bez beda i bez toga. Nakon malo manje od 8h na vrhu smo Anića kuka i imamo piknik.

Potrošili smo puno manje tekućine i hrane nego što smo očekivali (dan je krenuo kao vrlo topao i sparan) ali kasnije smo imali super uvjete jer su malo došli i oblaci te je puhao ugodan vjetar. Osim Sabinog kratkog sjedanja u pojas sve smo prošli slobodno i iz prve te smo zaključili kako je smjer super ugodan i za svaku preporuku.
Penjanje s jednim ruksakom nam je bilo super. Jedino kad je ovako težak ruksak (cca 8kg) bi mogli razmisliti o zamki koju bi vukli za sobom (haul line) i na nju podizali ruksak tako da oba penjača zapravo penju bez ruksaka, a koriste blagodati koje ruksak donosi.

Osim nas u glavnoj stijeni Anića kuka su se penjali Kača (Danijel Salopek i jedan Varaždinec kojem ne znamo ime-vele dečki da je bio fino mokar smjer) Mosoraš (jedno 4 slovenska naveza), Velebitaš (jedno 4 slovenska naveza), Klin (slovenski navez-u sjećanju im najviše ostaje 5a dužina), Albatros (slovenski navez – dečec koji je to penjao je u nedjelju penjao s Ivom i Teom i Aleš Česen), Welcome to hell or paradise (slovenska mlada reprezentacija – ovo je bilo impresivno za vidjet) a bome i Spomin (Krudera smo našli u pola previsa kad smo se spustili natrag pod stijenu – legenda kaže da Glumac nije mogao zaspati u subotu od uzbuđenja jer je vidio Krudera u Spominu).

Navečer je pao tulum svih tuluma ali s toga bolje da nema izvještaja.

Drugi dan smo popeli smjer Gospodari kiše, 6a+, 120m, Veliki Ćuk
Jako for smjer i za preporuku nakon dobrog tuluma.

Očekujemo/ nadamo se da će još naveza iz Matice u Besmrtnike uskoro!

Evo i par fotki.