Dobro veče,

Evo sutra idemo u Paklu, novi dužinci, nova sjećanja pa da ne zaboravim napisati nešto o svojim prvim Alpama :)

Produženi vikend, 18. do 22.06. fantastična šestorka uputila se iz dosta toplog Zagreba prema Kamniškoj Bistrici. Nekima je put započeo mijenjem probušene gume, a nekima napolitankama i Pipijem ali na kraju smo svi došli na parking drito pred pristup za zapadnu stijenu Kogela što smo penjali u subotu.

1. dan subota - Kogel, Virensova smjer (IV/III)

Penjem sa svojim Gocom, kao dejt i teška romantika. Dižemo se jako rano i u 6.30 sati krećemo prema smjeru. Ruksaci su nam dosta teški jer je plan bio spavati u bivku pod Skutom. Nakon dva sata i nešto strmijeg pristupa stižemo pod smjer. Ja vodim prvu dužinu i s poda se čini da se može i lijevom i desnom zajedom krenuti u smjer. I vjerovatno jača ekipa može, ali ja sam nakon neuspješnog pokušaja ulaska u smjer kroz lijevu pukotinu, otpenjala taj dio i otišla u desnu pukotinicu koja je puno razvedenija od lijeve varijante i ubrzo me dočekuje klin. Prvi štand su alke i nakon te prve dužine sam se malo opustila i počela uživat u penjanju. Goca vodi iduću dužinu i tako se izmjenjujemo. Ja sam popela i taj kamin/pukotinu koja je kao detalj smjera i bila sam jako sretna kad sam to slobodno prošla. Zadnje dvije dužine Goca spaja i za 3 sata smo na vrhu smjera. Nakon toga čekamo ostatak ekipe i razmišljamo jeli bivak pod Skutom dobra ideja jer nas je iznenadilo koliko snijega zapravo ima po svuda. Dok čekamo ekipu ja sam odradila dooooobar power nap. I kroz neko vrijeme skupljamo se svi na vrhu smjera te nakon pregovaranja i dogovaranja, slušanja iskunijih Tee i Goce i zivkanja nekih Slovenaca zaključujemo da nam je bivak pod Grintovcem puno bolja ideja. Izabrali smo na kraju bivak pod Grinotovcem ne zato jer u tom trenutku možda nebi prošli nego nas je brinuo pristup za smjer u Skuti (Južni raz) kojeg smo penjali idući dan, a na nas šest smo imali jedne žabice...

Ovaj smjer bi defitnitvno preporučila svima onima koji nikad nisu bili u Alpama jer je stvarno predivan!

Spavanje u bivku

Jedno od najbolji iskustava u životu!!! Isplatilo se nosit teške ruksake :) u bivku kuhamo, topimo snijeg za vodu, zajebavamo se, uživamo, razmišljamo o toj čudnoj vodi koju pijemo i oko 22 sata idemo spavat jer je plan budenja u 4 ujutro kako bi u 5 već krenuli pristupat za smjer Južni raz na Skuti.

2. dan nedjelja - Skuta, Južni raz (IV/III)

Krećmo nešto iza 5 prema smjeru, Goca i ja laganim korakom gazimo po tom ne tako tvrdom snijegu. Mene malo trbuh zeza, al mislim si ma bit će to ok. Snježišće pred sam ulaz u smjer je malo strmije i koncentriram se na svaki korak. Dolazimo pred smjer i Goca vodi prvu dužinu. Mene i dalje frče i zeza trbuh i nadam se da neću dobit Forijana u smjeru. Jedva čekam da Goca dode na štan da drmnem dvije tablete aktivnog ugljena. Nakon toga krećem penjati i nakon nešto komplikacija stižem do Goce. Goca vodi i drugu dužinu jer nismo bili sigurni kada će taj prečkasti detalj. Na kraju u tom smjeru sam samo vodila jednu dužinu jer sam zapravo u tom smjeru naučila što su zapravo Alpe. Imala sam bilzak susret dva puta sa ogromnim kamenjem koje je palo jaaaako blizu mene, u laganim dužinama uopće nema klinova, a svi štandovi su na klinove. Iako mi je bilo stresno, jako sam sretna na ovom iskustvu i na vrhu smjera veselim se nekim novim pokušajima. Na vrhu smjera smo takoder skužili da zadnjih par dužina nismo opće penjali po skici i pokušavmo to iskomunicrati ostatku ekipe, ali nekako bezuspješno.

Alpe su defintivno super mjesto za dobit puuuuno iskustva i super je kad si s nekim iskusnijim od koga možeš i naučit još i više caka (fala Tejči fala Goca <3)

Na vrhu smjera čujemo ostatak ekipe, ali odlučujemo se krenut prema bivku da istražimo odstup jer ne možemo najbržim putem prema dolje zbog snježišča nego smo na kraju morali preprečiti cijeli Dolgi hrbet i Mlinarskim sedlom spuštamo se prema bivku. Noge ubijaju i jedva čekam odraditi dobro zasluženi nap. Nakon nešto vremena dolazi i ostatak ekipe u bivak gdje smo ih dočekali s friško otopljenim snijegom. Mljac.

Za tri sata natrag smo od kuda smo krenuli u subotu ujutro. Svi sretno umorni, peremo se u potoku i idemo pajkit.

3. dan - za mene Ljubljana, za neke chill, slaja i sportići

Kako sam morala radit otišla sam do seke u stan u Ljubljanu gdje sam imala super net, a ostatak ekipe je ostao chillat u Kamniškoj Bistrici i uživat u sportićima. Ono što primjećujem u Ljubljani je da su svi na bicevima što mi je prekul. A i jako puno ljudi pedalira na nekim speckama do Kamniške Bistrice. E Balun da vidiš te listoooove!!!

4. dan - prečenje Zeleniških špica (III/II)

Ovoga puta naveze se dijele u trojčeke kako smo u autima kako se nebi trebali čekati za povratak u Zg. Tako da zanji dan penjemo Maradin, Goca i ja. Pristup nam je trajao negdje dva i pol sata, ali je predivno. Dolazimo pod smjer i kreće soliranje. Uffff kako glava radi kada nema špage. Jedno pola smjera mi je bio velik stres. Neki teži dijelovi su malo eksponirani i znam u glavi da mogu sve gibove, ali kako nemam štrik tijelo mi je ukočeno. Prva polovica smjera mi je bila jako stresna dok nisam svoje brige podjielila s Maradin i Gocom koji su nakon toga bili baš pažljivi prema meni. Nakon toga stres pomalo pada i na kraju smjera baš počinjem uživat :) Uže smo koristili na par mjesta za abseil, a sve ostalo smo solirali. Znam da dosta laganih ocjena u Alpama su runout i soliranje, al vjerujem da ću s nekim većim iskustvom bit opuštenija u tome. Za prečenje nam je trebalo 5 i pol sati. Odstup nam traje negdje dva i pol sata.

Slike od vikenda su OVDJE pa slobodno škicnite :)

Meni je bilo super i jedva čekam još Alpi & kamp u Chamonixu <3 A u Zg sam se vratila motiviranija da više peglam po svom bicu kad sam vidjela te sve Slovence kak pedaliraju svugdje.

Pozdrav veliki svima <3
Tea