Evo mali izvještaj od vikenda:

Prvo nas je bilo 5 u planu za Paklenicu za moj auto. Loša prognoza je otjerala troje i ostali smo Sabo i ja.
Niš pada dogovor da i dalje idemo, stara cesta i spavanje na divljaka, valjda nas neće ispast previše love put.

Plan nam je bio penjati 2 smjera u Anića kuku da simuliramo malo veći smjer (kad je već vrijeme u Alpama bilo kilavo). Ujutro pri buđenju primjećujemo da puše dost jaki vjetar i dogovor pada da idemo prvo u Brahma jer je on zaklonjen pa ako se smiri vjetar idemo dalje u Mosoraški.
Brahm smo popeli za 3h bez ikakve frke i zaključili na kraju da to može bez beda ići brže. Međutim u zadnjih par cugova vjetar je i ojačao te odlučujemo da nema smisla dalje forsirati Anića kuk nego idemo nekaj stiskati u hladu (bez tog vjetra je i dalje bio ful sunčan dan od 30+ stupnjeva te nije imalo smisla ići na sunce).

Odluka pada da idemo u Vranjaču (nismo tamo bili još, u hladu su smjerovi, penjanje navodno prva liga, di ćeš bolje!). Dolaskom nas 2 hobbita u 3 popodne s produženim kompletima, kacigama, već obučenim pojasom na pristupu, spravicama a ne gri-gri-jevima možete zamislit kakvo smo čuđenje izazvali od prisutnih. Još na pristupu primjećujemo Ljubu kako doslovno penje strop ogromne pećine i pumpa ga - gledamo se i ne moramo si ni reći misao koja nam je obojci u glavi - koji mi k radimo ovdje :))

A ono u Vranjači creme de la creme hrvatskog sportskog penjanja i nas 2 :))

Brzo dobivamo betu o tome kaj ima za nas tu i odlučujemo napast neki 6c+ koji nam izgleda fora. Iako nismo bili strgani od Brahma te hodačine koju smo već odradili taj dan, ipak ga niti jedan od nas 2 ne uspijeva riješiti (ali ide 1000% sljedeći put kad dođemo tamo), međutim zadovoljni smo pokušajima. Ja još probavam neki ultra prevjesni 6b i to mi se čini još i teže. Snimamo i neke 7a-ove za slijedeći put.
Saznali smo da od lakših smjerova tamo ima po jedan od: 5c, 6a, 6a+ i 6b. A nekoliko 6c do 7a (čak i jedan 7b) smo dobili info da su skroz ok, klasici i must do.
Dok smo mi penjali svoje, oko nas su padali bezobrazni smjerovi (7c-8a+/b), Čorko je bušio neki totalno suludi strop, tako da smo npr. dok sam ja penjao 6c+ i Sabo i ja više gledali Peveca kako visi ko šišmiš u nekom 8a+ nego kaj smo pazili na naš smjer :)

U 18h smo kod auta, pa na nezaboravni burek u Korenici. Tamo zaključujemo da, iako smo samo dvojca na putu, da smo baš zadovoljni i da se isplatilo ići.

Radimo i dalje na smanjenju autistične reputacije odsjeka :)

Glumac