Usprkos jasnim znakovima proljeća, idejni četvorac u sastavu Medić, Prpić, Sabolić, Baniček odlučio je zaputiti se u zapadne Alpe, protkani strahovima o hladnim tuševima u slapovima. Bukirali smo smještaj u Aymavilles, pitoresknom seocetu ispod sportskog penjališta na koje nismo stigli otići na Szabinu neprežaljenu žalost i nadali se najboljem. Detaljnim pregledom kombinacije FB grupe Cuori di ghiaccio, Gullivera, UKClimbing, soca od kave uvidjeli smo da nisu sve lađe potonule i da dolina skriva pokoji ledni zid za naše žedne cepine. Osobito jer smo imali dva cepinska krštenja među sobom – Ivini Tocclaraju Nomici i Prpine Tech Machine. No, prije novotarija, valjalo je odraditi jedan dug od prošle godine:

Cogne, Valeille kod Lillaza - Pattinaggio artistico, WI3+, 200 m (18.02.)

Nismo dugo stajali u redu za slap, omililo nam se dangubljenje dok puštamo omanju školu proć i onda kad misliš da su prošli, izlaktari se francuski vodič sa svojim naučnikom i troje klijenata, bez jebemti. Ah, veselja komercijalnih Alpi. I laganih smjerova. Izuzev vojske ljudi, letećeg cepina na prvom štandu od spomenutog naučnika i motivacija talijanskih čiča (“Alle, alle!”), slap je bio u dobrim uvjetima s jasno istuckanim stopinkama i izraženom horizontalnom pukotinom u detalju da ti srce jače zaigra. Izlazni cug je više toolanje nego ledno penjanje, ali neka iskri, brusit ćemo dereze na ljeto! Dodatan bonus je bila kulisa gromoglasnog rušenja susjednog slapa te iščekivanja ima li zapomaganja ljudi koje smo vidjeli na ulazu istog prije koji sat. Nasreću, nije bilo.

Visoke temperature čak i u frižider dolinama doprinijele su sve učestalijim objavama o rušenju slapova što je uvelike erodiralo i naše penjačke opcije. I opću sigurnost. Ali ni upozorenja vodiča nisu mogla poljuljati Ivinu izrazitu želju za WI4, M4 smjerom Lillaz gully koji je postao rezerva u svakoj situaciji.

“Rasprodali su kruh u trgovini, ništa – moramo u Lillaz gully!”

Nakon seanse s kuori-gaćo starješinama, odlučujemo se za riskantni odabir – istočno orijentirani Antares, WI4, 120 m u dolini Valsavarenche (19.02.). Ali dobro je, tek je od 11 ujutro na Suncu, do tad smo dolje. Enter Szabo obasjan najtoplijim svjetlom od devet ujutro. Dobro da smo Prpa i ja abseilali s prvog štanda da ima tko ispričati na sastanku kak su Iva i Szabo okončali. Nema veze, i dalje mu pišemo vodstvo tanjurastog WI4 u penjački karton. I kako ga je Iva popela kao druga kao od šale. Najbrži abseil stoljeća odmah nakon toga. Prpa i ja ćemo se prekvalificirati u paparazze koliko smo slika okinuli i ozbiljno ću se naljutiti ako barem jedna ne dospije u AOM kalendar 2025.

Nakon bliskog susreta s crnim kronikama, odlučujemo se za chill turno-smučarski dan (20.02.) u dolini Valgrisenche, tura prema Il Sigaro vrhu, težine MS (tal. medio sciatore), 1200 m visinske. Bome idealni uvjeti, sunčani dan, nitko u blizini ili daljini, teško guštanje.

Ne valja previše uživati, pa se sutradan (21.02.) zbog pogoršanja vremena i najavljenog novog snijega, odlučujemo za komadić antarktičke hladnoće skutren u dolini iznad gradića Gressoney-la-Trinitè i slapove Big ice fall (WI4) te Spissen di destra (WI3+). Sve nas je iznenadila polarna zima i nedostatak ljudi, ali pogled na fantastično modri stup velikog slapa s minimalno stopinki bio je dovoljan za otvaranje probavnog trakta, odnosno motivaciju. Szabo i ja napadamo Big ice fall, a Medić i Prpa su nastavili trek ubrdo do Špizena. Fantastičan led u prvom cugu, jedan-zamah-drži potezi, sve po što smo i došli u Aostu. Idući cug kao da smo u drugom slapu: tanki, krti, loš led, sve se tanjura i puca. Odlučili smo se spustiti nakon drugog cuga jer smo ionako popeli sve bitno (ostatak slapa je WI 2-3) i pozdraviti se sa sezonom. Ali je lokacija zabilježena. Lista dugova se proširila za još jedan. I Lillaz gully dakako. Prpa i Iva su smazali Špajzena te pičimo natrag u smještaj uz teški pizza cock-block putem od svih restorana ikad.

Dosta loša prognoza, kiša, vjetar i snijeg u visokom gorju nas prizemljuju čitav dan u kući (22.02.) što se koristi za posao, reelove i tiktok. Nakon puno gruntanja i mnogo odjeba iz vodičkih ureda, odlučujemo posljednji dan provesti u resort skijanju na skijalištu Aoste te ganjati friški pow-wow, što se pokazalo kao izvrsna ideja! Zimski turizam na najjače. Važne spoznaje: walkie-talkiji su beskorisni na skijalištima, a Prpa se može zadovoljiti i s vrućom čokoladom, ne nužno uvijek štrudlom. Subota shopping sireva i povratak u HR.

TL; DR: Izlet je bio odličan, vrijeme, uvjeti i prognoza maximalno iskorišteni. Svi akteri puta bi voljeli vidjeti da se još barem jedan auto priključi dogodine te da se veljačke putešestvije ustoliče kao mini kamp zimskih entuzijasta Matice. Jedini muss-evi za iduću godinu su veća flexibilnost odlaska zbog varijabilnih klimatskih uvjeta i Lillaz gully. до свидания!

Album linka za extra trud.