Paklenica, Svi sveti 2022.

Ponijelo me malo ovo pisanje izvještaja! :-)

Zapravo, već dugo si mislim kako treba složit ovaj izvještaj; previše toga kvalitetnog je ispenjano u tih nekoliko dana da ne bi ostalo zabilježeno. No sa vremenskim odmakom od gotovo 2 godine, nešto će mi promaći, možda neće sve biti kronološki točno, pa molim ostale aktere da svakako nadopune sa svojim sjećanjima o usponima, siguran sam da se još dosta toga ispenjalo...

I odmah disclaimer: neću napominjati je li nešto ispenjano slobodno ili nije. Ipak, svaki smjer je uspješno ispenjan do kraja! :-)

Daklem, blagdan Svih svetih 2022. padao je u utorak pa se zgodno dalo spojiti s vikendom za 4 idealna dana penjanja u Paklenici. Ekipa iz AOM dobro je to iskoristila za penjanje hrpe smjerova, a najviše u Anića kuku.

Subota, 29.10.
Bačić & ja penjemo Albatros, Glumci u Velebitašu, Ivona & Sabo u Brahmu, ... (Molim ostale da dopišu!)
Albatros je predobar! OK, prva dužina je teška, čak i za navući se treba nekaj konkretno ispenjati, ali ostatak smjera je uživancija. Druga dužina, kroz bršljan, sa svojom crvenkastom stijenom podsjeća na zadnje dužine iz Mosoraša, ali puno razvedenije i još ljepše za penjat. Peta dužina (6b) mjestimice je malo rjeđe zaspitana, ali sami detalj koliko se sjećam nije bio nešto posebno problematičan. Sljedeća (5c) dužina jedna je od najljepših koje sam do sada penjao. Vrlo konkretno penjanje, treba raditi, konstantna bez izrazitih detalja, totalni gušt! Zadnje dvije dužine, već po 5a standardima Anića kuka, su opet dosta rjeđe zaspitane.

Nedjelja, 30.10.
Glumac & Sabo penju Albatros, Bačić & M.Bejuk penju Klin (ili je to bilo sutradan?), Ivona & Iva & ja Frau Blücher, ... (Ostali?)
Nemam kaj posebno reći o Frau B., osim da sam proklizao u detalju na drugom kompletu druge dužine. Eto, moralo se i to jednom valjda desiti!

Ponedjeljak, 31.10.
Glumac & ja penjemo Nostalgiju, ... (Ufff, fakat se ne sjećam više!)
Konačno! Planiramo to valjda već godinu dana i napokon su se zvijezde posložile. Glumac je strpljivo odbijao druge udvarače jer smo se jedan drugome obećali za ovaj smjer. :-) Malo su već sjećanja izblijedila o smjeru, ali bilo je lijepo. Nimalo trivijalno, čak i u nominalno lakšim dužinama. Mnogima je Nostalgija jedan od najljepših/najdražih smjerova u Anića kuku; ne znam, mene se osobno malo više dojmio Albatros.

Utorak, 01.11.
Ivona & ja penjemo Kamasutru, Bačić & Sabo penju Kaču, ... (Kaj još?)
Naravno da smo zadnji dan upiknuli smjer sa najdužim pristupom! Ali ajde, nije bilo tak strašno. Prvi put kad sam penjao ovaj smjer bio je dosta mokar u prvoj dužini. Ovaj put je bio potpuno suh, ali ima se tu kaj penjat... malo mozganja, zanimljivi gibovi. Šteta kaj je na samom dalekom kraju Anića kuka, možda bih ga i češće penjao.

Eto, svoju sam memoriju iscrpio. Isprike svima koje sam propustio navesti, nadam se da će se sami nadopisati...

Zeko