Već se par dana dogovaramo za Biokovo. Prvenstveni uspon stijenom u koju smo ušli prije 2 godine i popeli samo prvu dužinu. Tj on ju je popeo, a ja sam išao kao drugi. Vrijeme je top i treba to ići dovršiti. Dogovaram blabla prijevoz i pakiram stvari.

Isto popodne stiže poruka od onog trećeg koji je s nama u grupi. Prognoza za Mt Blanc je bomba slijedećih 10 dana. Kad ono vas dva idete na Biokovo? Jebote od kud sad on sa ovim…glava na sto strana…Biokovo je uvijek tu, uvjeti u kuloarima Mt Blanca pak nisu. 128 poruka u grupni chat…pola njih nema smisla. Otpada Biokovo, idemo na zimu! Raspremam torbu, ajde imam 8 dana lufta, ipak ne idem sutra na put. Ako propadne Mt Blanc zbog prognoze ići ćemo na Biokovo, barem se tako dogovaramo.

Dva dana do puta, dogovaramo detalje…jebote pa žice su jučer prestale voziti…uvjeti bomba, prognoza nikad bolja. Gledamo slike po fejsu i pokušavamo smisliti plan. Idemo s Talijanske strane preko vrha Mt Blanca do podnožja Tacula. Aklimatizirati ćemo se po putu…umiremo od smijeha na glupe ideje, a iznutra plačemo od spoznaje da ništa od toliko željenih kuloara. Dogovorili smo da idemo, on je rekao svojim curkama da idemo svi na put, ovaj drugi uzeo godišnji…nekam moramo ić. Pa nećemo valjda na Biokovo sad.

Val di Mello vičem u pozadini!!! Nas dva već pola godine putujemo za to magično mjesto a nikako da tamo stignemo. Zadnji put smo na putu do tamo završili na drugom zubu Kalnika i penjali Hotline. Mislim smjer je top, ali nije to to.

Sad ga imamo, ovaj put je naš! Ovaj put smo u troje. Polazak u 2 ujutro sa Konzuma u Španskom. Malena je budna i uzbuđena oko puta. Curka na zadnjem sicu pojma nema da ide sa četvero djece na put. Vozimo se 8 sati. U 10 ujutro stižemo u dolinu snova. Njih dvije odlaze s autom, a nas troje odlazimo dublje u dolinu. Slijedimo upute koje smo dobili: “ako je kamp kafić u Pakli, onda vi spavate u šumi ispod Velikog ćuka“. Uskoro nalazimo savršeno mjesto za spavanje. Brzo presvlačenje i pravac penjanje. Skoro je podne, mrak je u 5…ma idemo u Kundalini. Ima 400m penjanja i detalj je 6a+. Baš zvuči kao pravi izbor za danas.

Skoro smo sami u dolini, tek poneki šetač. Ipak u smjeru jedan navez u trećem cugu. Dok jedan kenja, drugi već penje prvu dužinu. Penjemo u blokovima da manje vremena gubimo. Cugovi su fenomenalni, težine nam skroz odgovaraju. Ubrzo stižemo onaj navez ispred nas. Abseilaju iz smjera, ili nam se barem tako čini. Ipak ne, samo nisu mogli pronaći kuda u moru homogenih ploča ide ta slijedeća 4a dužina. Mi ju pronalazimo i smijemo se nedostatku grifova. Još par fora dužina i na vrhu smo smjera. Povratak u bivak po mraku.

Kamo ćemo drugi dan glavna je tema uz večeru. Onaj 6b ili ovaj 6b. A kaj je s ovim trećim 6b? Tri 6b smjera, potpuno različita. Jako bi htjeli u prvi. Ali je preozbiljan. Već smo dobili info da nije zajebancija. A nama su kratki dani. Ovaj drugi je fora ali se isto čini malo nadobudan. Ajmo u treći, on je najlakši od tri, ali je megaklasik. Po nekim ljestvicama spada u top 10 najljepših smjerova u svijetu. Ma nemre bit ljepši od Klina i Šubare, al ajde dat ćemo mu priliku. Sutra se ranije ustajemo, smjer je dalje nego ovaj današnji, a i malo je ozbiljniji.

Ipak jutro je lagano i mi sve razvlačimo. Čak i mene, poznatog živca, ovaj put to ne smeta. Vučemo se do smjera, dolina je smrznuta, ali stijene su na suncu. Idealni uvjeti. Drugi dan za redom bez oblačka na nebu. Dolazimo pod smjer a ono 4 naveza u prvoj dužini. Koji klinac, pa nema nikog u dolini, od kud sad ovi!?

Nema druge nego da sačekamo i krenemo iza podneva u smjer. Toliko o tome da ćemo danas ranije. Ipak nisu jazavci i sve ide ok tempom. 6b na ulazu u smjer dolazi ko hladan tuš. Ako ne uguziš prste nećeš proći. Nakon boulder detalja ipak druga pjesma. Dužine jedna ljepša od druge, primaju opremu fantastično. Težine od 6a+ do 5b. Brutala! Pukotina koliko ti srce poželi. Pred kraj smjera dolazi desert. Naš manijak spaja dvije izlazne dužine, penjemo paralelku u troje i prestižemo navez sa Islanda. Umiremo od smijeha (ili straha) u prečki bez grifova. Ovaj dio nije moguće opisati. Tko ode i proba saznati će o čemu se radi. Izlazak sa zadnjim svjetlom. Čekamo Islanđane i svi skupa silazimo po mraku. Njih dvojca vjerojatno u neki apartman, nas trojca natrag pod naš boulder u šumi. Luna nascente nikako nije razočarala.

Zadnji dan budimo se s kišom. Ništa od penjanja. Cure dolaze po nas i napadamo shopping pa 8h vožnje do doma. Njih dvoje igraju skrivača na zadnjem sicu već sat vremena. Mali se pita jel sva djeca ovako puno pričaju…

Usponi:
Il Risveglio di Kundalini, 6a+, 400m
Luna Nascente, 6b, 360m