Pao je dogovor da ovaj vikend zapalimo (Kosjenka, Krešo i ja) na Srednji Velebit probati nešto penjati ak vrijeme dozvoli ili barem izviditi situaciju za prvenstvene smjerove oko Velinca i Karlobaga. Da nas ne bude neparno pridružila nam se moja sestra Maja. Došli samo do Kućišta u petak oko pol 1 ujutro. Jedva digli šator po buri i mraku, ali ni sve vreće luftići i deke nisu obećavale toplu noć. Tako i bi! Nakon pol sata junačenja vani podvili smo repove, Šokre u auto, a ja k curama u šator. Tam je puhalo isto ko i vani. Luftić se ispuhal, cure se smrzavaju, pol 6, a ja budan i nervozan ko pas! Dajem curama karimate i svoju vreću, upadam u auto i za sat vremena već palimo prema Velincu jer nemamo kaj čekat.
Našli smo greben i spustili se do početka. Prilaz je dosta grdi. Ja zebem još prije ulaska u stjenu i općenito sam za drek, ali Šokre neda ni čut o odustajanju. Bura dere ko blesava i meni ruke smrznute već na prvom štandu, a Krešo penje cijeli cug bez problema. Mislim si: "o sunce li mu je..m, on pjeva, a ja dole zebem..."! Na drugom je nekak krenulo, a treću dužinu sam čak i povukao ja, dok je Kreši na štandu "...bura kosti sledila...". Iza trećeg štand greben se prekida pa nema smisla "nabrijavat" smjer po šikari, kraj. Pao je prvi, pa dakle u pravom smislu riječi, PRVENSTVENI ! Spustili se sa grebena pa prema ulazu u smjerove Velinca. Pokušaj prvenstvene varijante "Rampe". Prvo sam ja zapeo pa se spustio po čoku, a onda Krešo na istom mjestu.
Na moju hrabru sugestiju odozdola, uspio je po gurtni preko malog nosića u stjeni proći detalj, ali dalje je bilo još teže. Abseilao je po ostavljenoj zamki preko ljuske.Nakon toga jedan krivi ulaz u V- umjesto u željeni III+ i to je bilo to. Već smo i bili gotovi, smrznuti i pospani. Odustajanje i natrag do auta. Bilo je već pol 2, a još nismo niš jeli od sinoć. Našli smo kompletan logor pospremljen (bravo cure, bilo im je jako dosadno). Pojeli nekaj i pravac Krešin apartman u Prizni.
Nedjelja svanula super! Sunčano, toplo, bez daška vjetra. Konačno naspavani krećemo put Klackovih smjerova na stjeni iznad Karlobaga nebi li i cure konačno nešto penjale i da izvidimo još kakav prvenstveni. Popeli "Noćni posao" (uz zaobilaženje kamina) u navezima Krešo-Maja i Hrvoje-Kosjenka. Majin prvi dugi smjer i super joj je išlo, a veli da joj se i svidjelo. Može biti, a možda je samo bila sretna kaj ne čuči čitav dan u šatoru na vjetru i kaj se naspavala. :-) Kosjenka već vrlo sigurna u dugom smjeru, a i ja dok me ona zihra. Dobro uigravaje naveza, a čak je i potegla izlaznih 15-ak metara do vrha! Super smjer, sunčamo se ko gušteri, prava uživancija! Sa vrha usnimili dobar greben za potegnut prvenstveni. Spustili se po stvari. Cure s viškom prema autu, a mi prema smjeru. Prva dužina šetnjica po pločama. Sam početak drugog cuga je dosta grdi žljeb ispod prevjesa, pa pukotinom preko. Krešo je došel do pod prevjes, zabio loš klin, ali dalje nije išlo pa se spustil. Zamjenili smo se da probam ja. Dosta teško uz postavljanje čokova, i jedan odlomljeni grif u ključnom trenutku! Skoro sam zvisil! Nakon toga još dva lagana cuga i jedna solidna pukotina pri vrhu (III+). Silaz pješke do auta i kuhanje kompletnog ručka za četvoro na mom alkoholnom kuhalu!
Hrvoje Jenei