Bio je to nezaboravan dan.
Naime, jucer smo (ekipa s fotke) pohodili dugo planiranu biciklijadu Sv. Juraj - Zavizan (0 - 1954m) duzine 35km. Bila je to 5. amaterska biciklijada u organizaciji BBK Senj i TZ Senj.
Natovarili smo 4 Author Tractiona na Krunin auto i krenuli put mora. Nakon 2,5 sata voznje stigli smo u Sv. Juraj, upisali se, uzeli brojeve i uz more na kavici obavljali posljednje pripreme, skicali konobaricu (samo Marko i ja, Turbo i Kruno nisu) i papali dorucak od banana i sira...Sira! Vrijeme nam je bilo naklonjeno, poluoblacno - idealno. Doslo je tu 300-tinjak bikera raznih profila, vecinom clanova raznih biciklistickih klubova (tzv. nabrijanci). Bilo je tu i Matici poznatih faca kao npr. g.Kapovic.
Organizacija je bila na visini, standovi, mjuza, sponzori, klopa... murija :)) U 10:00 je oznacen start i krenusmo u masi. Vrlo brzo se iskristalizirao poredak i, sa manje-vise odstupanja, sretao sam iste ljude duz cijele ture.
Kruno i Marko su se odvojili naprijed, a Turbo je zaostao dok je upogonio GPS i pohvatao sve silne satelite i sta ti ja znam :)) Uspon bijase slican sljemenskom x 2. Svakih 5 km bile su okrijepne stanice sa izotonicima i vocem. E da, moram napomenuti da mi je prvih 16km vurica na biciklu bila podesena na milje pa sam se cudio kako zapravo sporo napredujem (koji blesan :)) Jos mi bilo cudno kako ovi oko mene prelaze dvostruko duzi put a vozimo se skupa. Reko, mora da je neki Twilight zone u igri. No mozda mi je malo i pomoglo jer sam nastojao drzati tu brzinu kao da je u km. Najbolje sam se iskazao na onim kratkim dionicama gdje je bio spust, tu sam bio nezaustavljiv :)). Bilo je zanimljivo prestizati one koji su padali kao zrtve umora i grcenja misica. Trosile su se razne energetske plocice, carobni napitci, voce i sve sto bi izvuklo jos malo snage za izdrzati do kraja. Posljednjih par km snage je jos bilo no grc je bio najveci neprijatelj, gad jedan. Pa bi malo sjahao, pustio krv u noge, pa opet udri sto brze uz brdo. I tako, dodjosmo gore, netko malo prije netko malo kasnije. Ne moram niti napominjati da su nasi zapadni susjedi pobrali lovorike. Glavni brijac je stigao za 2:10 (prosjecno vrijeme bilo oko 4h) pa sam u jednom trenutku posumnjao da lik zacijelo ima Sarumanov znak na prsima :)))
Nakon graha s kobasom i razmjene dojmova usljedio je spust. Bio je to najduzi spust serpentinastom cestom s vjetrom u kosi (tko ju ima) i ocaravajucim pogledom na more. Od 1954m do mora za 50min. Sljedila je jedina logicna stvar u tom trenutku - kupanjeeee. More je super, netko rece da je hladno ali nisam skuzio, meni je bilo savrseno. Nakon suncanja i izlezavanja otisli smo na posljednju veceru i ubili se u ribicama i lignjama. Jedino je bilo tuzno gledati Turba da ne jede pa je on dobio bananu. Eto, to je to, je*eno dobro ispunjen dan. Turbo ce vjerojatno jos toga dodati iz svoje perspektive, hehe. Steta da nije bilo jos Maticara no nadam se da ce nas dogodine biti vise. Vidimo se sutra.
Dalibor