Da ukratko napisem dojmove od godisnjeg.
Ivana i ja smo na kraju ostali jedini koji su nakon one neradne srijede otisli u Dolomite. Steta, jer je vrijeme, usprkos sporadicnim kisama, bilo ok. Mi smo bili u lezernom raspolozenju, a je sam i stedio koljeno, pa se i nismo penjali koliko se objektivno moglo. Zapravo mi se vise neda pisati, pa samo ukratko.
Penjali se 2 smjera na Torre Falzarego, jako lijepo. Isli kroz tunele iz I svj. rata na Piccolo Laghazzoi, prosli ferratu Tridentinu (preporucam) i popeli se na palac na Cinque Dita.
Ovo zadnje sam vec penjao s Turbom, a sada smo htjeli napraviti cijelu traverzu. Imali smo i vremena, ali je dan prije padala kisa koja je ohladila stijenu, pa nam se nije dalo ici dalje. Posto znam da jos dosta ljudi pikira na tu turu, samo da prenesem iskustva jednog lokalnog vodica s kojim sam popricao. Uglavnom, on je svojevremeno prosao tu cijelu traverzu i rekao je da je ne preporuca, dugacko je i dosadno.
Nakon toga smo se vratili doma, odmorili jedan dan i otisli na more u Lukovo Sugarje. Na 2 navrata smo otisli do Paklenice i popeli Dreaming the lost friends i Izgubljenu djecu. O njima se vec pisalo, pa ja vise necu.