Jagor, Kore, Damir i ja smo vikend opet proveli u Paklenici, njišući se u subotu na vjetru, a u nedjelju tražeći spitove u Bridu za veliki čekić.
Iz Zagreba smo krenuli u subotu oko 7 u jutro, u 11 naručili kavicu kod Dinka i dočekali velebitaško-željezničarsko-matičarski auto (Breza, Mia, Tomislav, Zoltan). Prema smjerovima smo krenuli tek oko 12 - 12:30 kad smo se malo privikli na buru s olujnim udarima. U nadi da će se u poslijepodnevnim satima vjetar ipak donekle smiriti (kako je najavio DHMZ, a opovrgnuli rangeri u NP-u s puno suosjećanja za muke koje nas čekaju) Kore i Jagore, Damir i ja smo preko varijante Watersonga (koja izlazi na Sjeverno rebro) nastavili za Akademski. Velebitaško-željezničarsko-matičarske naveze su se zabavile u Oprosti mi pape i počastile Zubatcom, no o tome Zoltan može detaljnije.
Prva dva cuga u Watersongu je Damir spojio u jednu dužinu, a mene je opet dočekao lagani 4b (kao i prošli vikend s Krunom). Nakon toga slijedi varijanta koja se odvaja u lijevo od originalnog smjera prema Sjevernom rebru i spaja na njegov zadnji cug. Ugodan i ne pretjerano zahtjevan smjer, čak i uz borbu s burom. Vijorili smo kao zastavice na vjetru (nije mi pomoglo ni željezo na pojasu), ali nam nije padalo na pamet odustati od Akademskog (još uvijek smo naivno vjerovali DHMZ-u). Prva dva cuga - piece of cake osim što mi se ulaz u prvi čini malo teži od trojčice. U strahu da bi i nas moglo sustići "prokletstvo Akademskog" prepustili smo Damiru vođenje trećeg cuga (4b) ključnog za orijentaciju (na Čujinoj skici je, začudo točno, u toj točki napisan veliki NO) i pogodio ga je od prve pa smo se preko još jedne 4b i 3 duljine bez nekih većih problema uspeli do zadnjeg... hmmm... 5a cuga. Detalj je, najblaže rečeno, zanimljiv, pogotovo onome koji penje ko prvi, ali mali odmor u pojasu i A0 i nisu neka sramota. :)
U nedjelju se bura koliko-toliko stišala pa smo Damir i ja nakon Trika nastavili penjati Brid za veliki čekić, a Kore i Jagor su prvo "odradili" Danaju i čvenkali se s nama na vrhu stupa (malo su se, doduše, načekali, ali taman dovoljno vremena za puš-pauzu dok mi nismo izvirili iz Trika). Prečnice u Bridu uistinu nisu fizički zahtjevne - za ruke su svugdje tramvajci, noge odlično drže na trenje, ali opako udara na psihu. Na spitovima se podosta štedjelo, a ispod obje prečnice puca praznina sve do potoka... Momcima svaka čast na postavljanju. Čujina skica nas je opet iznenadila svojom "točnošću": cug koji slijedi nakon prve prečnice na njegovoj je skici razbijen na dva. Uglavnom, cijeli je smjer rijetko pospitan iako je Damir tvrdio da je spit točno tamo gdje treba biti. Predzadnji cug prije spajanja na Brahma (5b) je posljednja mala noćna mora zbog recesijski postavljenih spitova i neke šugave radijatorske udubine bez ijedne konkretne pukotine. Slijedi lagana šetnjica do Brahma i zadnja dva Brahmova cuga u kojima sam u potpunosti prestala osjećati nožne prste. Iz smjera smo izašli tek oko 19:00 pa smo, na žalost, morali preskočiti obžderavanje u Ličkom selu...
Do Zagreba smo se dokoturali tek oko ponoći.