Ovaj vikend se nas nekoliko uputilo u Julijske Alpe. Ekipu su cinili 1 bracni i 3 obicna para: Ivana i Tihomir, Sonja i Veljo, Danijela i Domagoj, Ana i ja. Baza nam je bila Koca na Gozdu.
Ivana, Ana, Tihomir i ja smo bili skupa u autu, kenuli oko pol 6 iz Zg, oko 9 dosli u Kocu gdje nas je ostatak ekipe vec cekao u punoj ratnoj spremi. Zderanje u domu, i pravac prijevoj gdje smo se rasporedili po grupama:
1. Sonja i Veljo u Pripravnisku grapu
2. Ana, Ivana, Danijela i Domagoj po via normale na M. Mojstrovku
3. Tihomir i ja u Butinarjevu grapu
Vani je bilo katastroficno hladno, po mojoj procjeni blizu -10 + hladan vjetar tako da sam jedva obukao Tihomirove plasticne gojze, a onda je jos trebalo i prilagodit dereze.. I tako krenusmo mi prema grapi, zagrijao sam se pa mi je vec bilo i vruce lagano. U jednom trenutku vidimo Anu i Ivanu malo ispod nas na planinarskoj stazi kako stoje. Pitamo kaj je, ispada da je Ani pozlilo. Popreckamo do njih, Ani je zlo, povraca joj se i to i ne bi bas isla dalje. Izgleda da nist od grape. Razmjenjujemo opremu i Tihomir nastavlja s Ivanom na M. Mojstrovku, a ja se vracam s Anom u Kocu. Ostatak dana listamo Planinarske vesnike, zderemo, spavamo i popodne docekujemo ekipu sa M. Mojstrovke - svi su zivi i zdravi. Slijedi obzderavanje, lokanje i zabava do kasno u noc.. Danijela i Domagoj odlaze spavati u 6, a ostatak ekipe je oko 9 u krevetu.
Drugi dan budjenje oko 8, cmrljenje i ostalo, tako da smo iz doma otisli tek oko 10. Sonja i Veljo su vec ranije taj dan zapalili na skijanje, a nas 6 se odlucujemo otici do Krnice. Plan je da Tihomir i ja popnemo neki slapic ako nece biti guzve buduci da su ovaj vikend na Vrsicu bile i 2 slovenske alp. skole. Na Krnici pustos, a u planiranom slapu (Prvom ili Drugom?) samo jedna naveza, uvjeti idealni. Nasoj navezi se pridruzuje i Ana koja zeli isprobati slap.
Malo o slapu: 240 m, II/III, ulazna svijeca -IV. Bilo je super! Na ovoj ulaznoj svijeci smo se napatili - niti Ana ni ja do sada nismo penjali slapove, a prije toga nismo nikad koristili ni dereze ni cepine tako da je ovo za nas bio pravi podvig. Gledajuci Tihomira kako to penje kao prvi u potpunoj tisini i nevjerici ja bas i nisam bio siguran kako cu to savladati. Nakon Tihomira je krenula Ana i uz poduzi monolog za vrijeme penjanja, detalj prosla bez vecih problema.
Napomnjem da je cijeli slap popela u mekanim gojzama i hodackim derezama na vezanje sto je podvig sam za sebe. Zadnji idem ja i isto se patim, ali ide nekako. Polako skuzis kako nema bas dugih gibova, noge dizes 30-ak cm, pazis da su ostale 3 tocke sigurne... I tako polako napredujes, a onda pogledas dolje i skuzis da si vec dosta odmakao. Takodjer moram primjetiti da je stvar dosta naporna - prvo su mi se napumpale podlaktice, a nakon toga sake od groznicavog stiskanja cepina i udaranja po ledu. Ostatak slapa je prava uzivancija, skokovi su super i sve prolazimo bez problema. Iako nismo dosli do samog vrha slapa, nakon 5 cugova odlucujemo se za abseil. Ovo je isto sasvim novo iskustvo - abseilamo na prastare zamke zavezane oko grancica klekovina, a na jednom mjestu oko sige. Nismo stopali vrijeme, ali trebalo nam je nekih 4.5 sata.
Nakon abseila vracamo se do auta, raspremanje i pravac na pizzu u Gozd Martuljek gdje nas vec cekaju Sonja i Veljo. Pizza skupa i katastroficna, gulas od divljaci jos skuplji, ali predobar. U Zg smo dosli oko pol 10. Kod raspakiravanja sam skuzio da sam si naravno podrapao hlace na derezu.. :)