Zdravo svima !
Kako je prognoza za prošli vikend bila malo čudna, nismo se baš mogli odlučiti kud bi išli. Da li frikat i pedalirat u Istru ili zapičit u Paklenicu gdje bi penjali u nedjelju, a obzirom na buru u subotu već smislit neku drugu zanimaciju.
Krajnji dogovor je bio - u subotu na Velebit - putem malog princa, u nedjelju penjanje u Paklenici. Ekipa - Ana, Ivana, Dav, Bunika, Tihomir i ja.
Nismo krenuli prerano, oko 8 iz Zagreba, obzirom na niske jutarnje temperature, nema ni smisla.
Kad smo došli u Liku, dočekao nas pravi zimski ugođaj, na cesti je bilo svježe napadalog snijega, no nije se ništa zadržavalo.
Kad smo parkirali na mjestu od kojeg smo odlucili ici na uspon, bilo se tesko odluciti izaci van iz auta :) Vani hladno, poprilican minus, puse vjetar, a u autu bas lijepo toplo. No kad smo vec tu...
Po šumi kaos... pokidanog granja, stabala, čega hoćes. Na mjestima se trebalo probijati kroz barikade. Snijega je bilo ponešto, ali stvrdnutog da se nije propadalo tako da su se neki uživjeli u lik Legolasa iako bi im možda neka druga uloga bolje pasala :)
Sam put malog princa je simpatičan, postoji kružna staza koja se probija između stijena, no nije zahtjevna. Tamo di je strmije su postavljeni klinovi, sajle pa i ljestve. Sad po zimi samo treba biti malo oprezniji zbog klizanja.
Nakon kružne ture smo otišli do planinarskog skloništa gdje smo popapali sendviće i kekse, a onda krenuli prema autima. Neki su se čak žrtvovali za dobrobit ostalih pa su požurili prema dolje da kad ostali stigu da ih dočeka već upaljeni i zgrijani auto :)
Smjestili smo se u Lukovom Šugarju di smo čak pogledali dnevnik da vidimo tko je to radio nerede u Zagrebu, a cure su ispekle miljon palačinki.
Drugo jutro smo se jedva izvukli iz kreveta. Nije nam se dalo :) Nakon finog i obilnog doručka, rastali smo se u dvije skupine - curke su otišle na Veliko Rujno, a dečki su otisli do Paklenice...
Nismo znali što bi penjali, htjeli smo nešto na suncu. Bilo je više smjerova u igri, no na kraju smo dogovorili da idemo u Zgrešenu. Obzirom da smo trojica, a obično penjemo da vodi jedan, a druga dvojica penju u paralelki te obzirom da je Marko predložio Zgrešenu jer to još nije penjao, dogovor je bio jednostavan - Marko vodi cijeli smjer, a Tihomir i ja penjemo za njim i zajebavamo :)
Smjer je bio na suncu tako da nam je bilo baš ugodno, nije bilo hladno. Marko se dobro držao, skužili smo kratko zadržavanje prije ključnog detalja, ali se hrabro podnio i muški to ispenjao :)
Meni je ovo bio drugi put da penjem dotični smjer i sjećam se da sam se prvi put usrao (u prenesenom značenju, molim lijepo) od straha u ključnom detalju :) Reko idem vidjet kako će mi biti sada. Pred samom priječnicom sam gledao wtf i pitao se u kojem trenutku da iskopčam komplet, a onda kad sam skužio (za razliku od prvi put), da u biti imam svuda za noge i da ne moram uopće visit na rukama, prelazak je bio zbilja lagan... Ostatak smjera je osjetno lakši za penjanje, ali nije dosadan.
Nakon silaska smo navratili u jedan usputni smjer da bi spasili jedan ostavljeni komad opreme koji je samovao gore već neko vrijeme...
Kad smo se našli s curama, zapičili smo naravno do Udbine na klopu. A onda u autima, svi osim vozača, podlo i pokvareno utonuli u san...
PS. htjeli smo penjat Diagonalku, ali nam jedna djevojka nije dozvolila.