Obzirom da nije bilo nikakvih konkretnih dogovora za subotu, a Dav i ja se zaželjeli sunca, odlučili smo otići u jedini kraj lijepe naše gdje je po prognozi trebalo biti sunčano - Rijeka/Istra - i nismo fulali.
Htjeli smo ići na neko bliže penjalište, em zbog vremena, em zbog troškova pa nam je odgovarala ideja da odemo na Zijavicu iznad Mošćeničke drage, tamo još nismo penjali, a barem po vodiču, nađe se ponešto smjerova prikladnih za početak sezone...
Nismo kretali previše rano, oko 9:45 smo krenuli iz Zagreba, uz usputno stajanje i pješačenje do stijene, oko 13h stižemo pod stijenu. A tamo, samo dva penjača.
Odmah premotavam uže, navezujem se i za početak krećem u neki 4c. Gledam odozdola, sve nekak razvedeno, ma kaki 4c, to je 4a sigurno. Krenem lagano, sve ok, dolazim do jednog mjesta i zujim. Hmmm...
Grifovi sve nikakvi, stopinke sve nešto ukoso, ništ konkretno, a ovu ocjenu bih trebao penjat "zavezanih očiju u tri ujutro"..
A ništ, idem lagano gore, držat ću ova smeća pa makar pao. I u biti bez neke muke prođoh detalj, ali onak, jako na postavljanje i polako. Ispenjem do kraja, siđem dolje, smješkaju se ova dvojica koji su penjali smjer do i kaže jedan: "Čudna neka četvorka jelda. Meni najčudnija četvorka koju sam penjao. Svi stanu na tom mjestu." Složih se s njima i odmah mi laknu, dakle nije bas neki problem u meni :)
Nakon toga smo penjali još jedan 4c, ovaj je bio lagan, a onda se zapucah u neki 6a koji me porazio na prvom penjanju :P Nakon "nadrkavanja" sam otprilike znao što i gdje pa sam poslije iz ponovnog pokušaja spojio gibove. Taman dolaze Sonja i Veljo pa nam se pridružuju u penjanju...
Za kraj smo htjeli popeti još jedan 5b, dolazimo tamo, a tamo se muče tri austrijanca koji su taman došli na penjalište. Vidim ja da će to potrajat, a još mi se penje, pa krećem u još jedan 6a koji izgleda onako penjivo. Taj me uništio već kod ukapčanja drugog kompleta, stojim onak na nečem čudnom, držim neki pimplek, ruka se pumpa, sjeo, pa ukopčao iz drugog pokušaja, kačeći petu i stojeći u položaju kakvi mi baš nisu tipični za jedan 6a. A nakon toga faking sloperi, za popizdit :) Jedva izvuko živu glavu :) U biti veći problem je bilo ukapčanje nego samo penjanje. Veljo penjo poslije mene, dobro se snašao sa svojim krakovima :), a onda kad su austrijanci otišli smo još roknuli taj 5b koji nije težak kako je izgledalo po facama austrijanaca :)
Sonja i Veljo u Rijeku, a Dav i ja drito u Samobor na koncert TBF-a....
Sve u svemu, prekrasan sunčani dan, uživanje u penjanju i pogledu na more.
Gužve nije bilo pa smo imali svoj mir i užitak...
No vidi se da je početak sezone, tek se počinje penjati na pravoj stijeni i treba se privikavat, a i osjeti se pauziranje u treningu preko zime...