Nakon svih silnih dogovora, pregovora, usuglašavanja gdje, kako i što za vikend, u petak popodne se nešto počelo kristalizirati da ćemo Turbo i ja u nedjelju s Tihomirom na Vršić. On ima ispit za instruktora alpinizma, a mi bumo penjali neku grapu. Prognoza je bila oblačno u drugom dijelu dana i umjeren sjeverac.
Buđenje u 4:30, nalazimo se kod Turba u 5, zauzimam stratešku poziciju na zadnjem sicu Tihomirovog auta i krećemo. Put je prošao brzo, a Trubo i ja smo se trudili Tihomira održati budnim. Hrkanjem. :)
Oko pol 8, 8 stižemo na Koču na Gozdu, pijemo čaj, a lagano se skuplja i ostala ekipa koja je došla polagati za instruktore. Turbo i ja oko 9, 9:15 krećemo prema prijevoju i nešto prije 10 krećemo put Butinarjeve grape. Vrijeme je fantastično, ful je toplo, tako da skidamo jakne i hodamo samo u majicama. Nešto se brinemo da ne bi roknula lavina kad je tak toplo, ali valjda ne bu, Butinarjeva je već u hladu dobrim dijelom. Pod grapom smo oko pol 11, oblačimo dereze, vadimo cepine i odlučimo da se nećemo navezivati sad u početku nego eventualno u detalju prije stjenovitog skoka.
U početku grape pičimo dost brzo, a teren postaje sve strmiji i strmiji. Snijeg je bio ok, iako možda ne idealan tako da je na mjestima trebalo potražiti prerađeni snijeg (konkretno, lijeva strana koja je ranije došla u hlad je bila ok, a desna je bila dosta rahla). Penjemo mi tako, Turbo nekih 20-ak m iznad mene i skužim ja počeli su me fest listovi španat, a baš i nema mjesta gdje bih se mogao odmoriti jer je sve dosta strmo. Tu me malo uhvatila panika, ali uspio sam je obuzdati i polako krenuti dalje. Grapa je sad već fakat strma. Dolazimo ispod detalja i u biti skužimo da i nije idealna situacija za vaditi uže i navezati se tako da nakon kraće konzultacije odlučujemo ispenjati to do kraja nenavezani. Ovaj dio je bio definitivno tehnički najzahtjevniji jer je na dijelovima bilo i ponešto leda, a i ponešto više suhe stijene. Nažalost bilo je gusto pa iz tog dijela nemam fotke. Nakon detalja, teren opet postaje manje strm i tu pičimo do izlaza bez poteškoća. Na izlazu grape slijedi još jedna kratka prečka nakon koje se izlazi na planinarski put. Ako se ne varam, vani smo bili nešto prije 12.
Kada smo već došli gore odlučujemo se i svratiti to M. Mojstrovke. Vrijeme je još uvijek fantastično - skroz smo zaklonjeni od vjetra, jako je toplo, a neki su i izgorili po faci. Laganim tempom stižemo na vrh, gore je ipak puhalo, pa se spuštamo par metara niže u zaklon i nakon kraćeg odmora krećemo nazad. Prvotni plan je bio da se spustimo niz Pripravnišku i tako jednim potezom sredimo dvije grape, ali ipak se odlučujemo za silazak niz via normale. Ovaj dio puta je dosadnjikav i jedva čekam da se vratimo do auta do kojeg i stižemo nešto prije 15 h.
Vraćamo se nazad do Koče na Gozdu, a taman se vratila i ekipa sa praktičnog dijela ispita za instruktore. Tihomir mi oktriva tajnu kako odmoriti noge dok penješ grapu, ali to saznajte sami. :) U Koči naručujemo klopu, osluškujemo raspravu alpinističkih eksperata - zaključak je da su svi prisutni postali alpinistički instruktori (budući da smo i Turbo i ja bili tam onda to valjda uključuje i nas?!) i nakon n sati krećemo nazad u Zg. Ovaj put nismo hrkali, nego smo ipak bili dobri suputnici. U Zg stižemo oko 20 h.
Sve u svemu super proveden dan i super vrijeme unatoč lošoj (krivoj) prognozi!