Izvještaj s uspona

Dabarski i paklenica by Zoltan

Zeke 3 min čitanja
Uglavnom, Damir i ja smo u subotu na dabarskim kukovima krenuli prema Rujičinom kuku i tamo popeli La figlia del Capitano gdje sam se nelijepo zapucao u malo težu prečnicu, pa spojio oba cuga prečenja. I nakon toga smo odradili pet cugova abseila, ne znajući za izlazak po grebenu. Nakon Figlije krenuli smo u Singing in the rain, popesmo pristup plus dva cuga i odosmo dolje (3 cuga abseila) jer se bližio kraj dana a plan je bio odlazak u Paklenicu. U 8 cugova abseila uže nam se nije niti jednom zapetljalo ni zapelo, što smo protumačili kao zbilja čudan detalj. U nedjelju već spomenuti Watersong. U ponedjeljak šetnjica do borisovog doma, pa čekanje Mie (AOV), Bojane i Toma (AOŽ). Pa Tinin smjer. Smjer je "onak" ništ posebno. Malo se sve u njemu nekak klima, pa sam imao dosta strahova od zadnjeg pada. U utorak je bio neočekivano udarni dan, Bojana i ja popesmo prvo Piksi i diksi, interesantan prvi cug - Bojana išla desno, ja lijevo. Malo su me zabrinule dvije slovenke koje su abseilale po smjeru, a ne samo sa zadnjeg štanda jer nisu mogle naći silazak, ali Tomove upute su bile zbilja superkul i mam smo se spustili dolje jednim cugom abseila. Nalazimo se na parkingu gdje saznajemo da su Mia i Tom otišli u Ča je od drage. Odlučujemo se za Frau Blueher, a Mia i Tom idu u prva dva cuga spit bulla. Popesmo i to s malim anuliranjima s moje strane (sjeo par puta u pojas). I totalno zadovoljni se spustismo do parkinga. Spomenuta Gospođa je zbilja sjajan smjer s totalno bezveznom zadnjom dužinom. Ploče u drugoj i trećoj dužini su zakon! U srijedu Bojana i ja odlučujemo penjuckati kamasutru, Mia i Tom idu u Watersong pa Akademski. Prilazimo joj i uz dost puf-pantova s moje strane odlučujemo abseilati s prvog štanda. Prvi cug mi se činio jako lijepi, ali sam bio zbilja preumoran nakon 4 dana penjanja za nastavak... Ah, ništ, jedan bežanec manje :) Mia i Tom na kraju odustali od Akademskog, popeli samo Watersong. Bura je puhala i bilo je zbilja nešto zloslutno u zraku.. I službeno objavljujem da je prokletstvo abseila s Bojanom prekinuto, uže nije zapelo nimalo. Uglavnom, bilo mi je zbilja super provesti godišnji na ovakav način, samo kaj je vrijeme malo bilo li-la. Kišica i vjetar i malo sunca, a stijene zle i tamne. :) Ali sve je nekak superkul bez obzira na vremenske uvjete kad je ekipica ovak dobra i kad se čovjek može lijepo opustiti od zlog posla koji uzima i ispija dušu. Jedva čekam penjanje opet ali danas je na redu odmaranje i spremanje kućice.