Dabarski by Bojana

Da nadopunim Gogu... U subotu smo Tea i ja prvo otišle u Velebit express da se ugrijemo pa u Tempo vulcan. Velebit express standarno OK, bez velikih napora. Doduše, malo me iznenadila ona pukotina u prvom cugu, dobro da se nisam cijela učokirala u nju. A Tempo vulcano - predobar je! Prvi 5c cug sam postavljala ja, lijep je i dobro pospitan i baš sam guštala, čak i u onoj najćelavijoj prečnici koju sam u životu penjala. Stajanje na ničemu i držanje za ništa... Stijena drži dobro, malo je položena na tom dijelu i fizički nije jako zahtjevna, ali nekako je teško odlijepiti nogu od zadnje konkretne stopinke i krenuti... Par sekundi sjedenja čuda čini i nakon pumpanja psihe na tom predzadnjem spitu sam uspjela dopuzati do štanda bez klizanja i pada. Tea je to prošla vrlo ležerno, suvereno povela drugi cug vodila i prošla 6a detalj bez ikakvih problema. Meni je, kao drugoj, trebalo malo više vremena da skužim kako se postaviti u detalju, ali isto bez problema. Preostale dvije dužine su vrlo lagane, ali ništa manje lijepe. Na vrhu nas je, došavši iz Bibla i Bubla, čekala velebitaška trojka i nakon malo odmora svi smo zajedno krenuli pješice prema cesti. Ispostavilo se kao vrlo loša odluka jer se tijekom silaska jednoj od djevojaka otkinula glondžetina povukla je dolje i zaustavila se na dva tanka debla. Izgledalo je prestrašno jer su joj obje noge bile zarobljene ispod glondže i činilo se da ima gadne ozljede ramena, rebara i ruke. Nekako smo joj uspjeli osloboditi noge (nisu bile pritisnute glondžom, samo zarobljene), pružili joj prvu promoć i zvali GSS koji je došao nevjerojatno brzo, skupa s policijom i prvom pomoći. Otpremili su je u bolnicu u Gospić da bi se tamo ustanovilo da se ipak radi "samo" o prijelomu ključne kosti. Kažem "samo" jer je izgledalo puno gore. S Aginog kuka se, nakon ovoga, spuštam samo abseilom, nema više pješice. U cijelom sam metežu izgubila i jednu penjačicu pa ako vas put uskoro nanese tamo i ugledate žutu Miuru, molim vas da mi donesete. :) Drugi dan smo Tea i ja trebale u Attraverso l'arcobaleno, ali je jutro bilo sivo i cmoljavo (u par navrata je padala kiša, a temperatura je pala za sigurno 10 stupnjeva). Goga, Zoltan i ja smo se ipak odlučili za mirniju varijantu izležavanja oko vatre s velebitašima, a Tea je s Ladom i Krunom (AOV) otišla u Traumpfeiler dok je Mia s RAK-ovcima otišla u Il Risveglio dei Mascherini gdje su se pošteno smrznuli. Fotki nemam, opet sam zaboravila fotić doma.