Nakon svih peripetija oko prognoze, otkazivanja i Dolomita i Arco-a, na kraju se Dav, Dalibor, Pintar i ja dogovorili da cemo se malo provozat po Dalmaciji pa vidjeti sto tamo ima od penjalista, a usput se i malo bacit u more.
Krenuli smo u srijedu ne bas rano ujutro i odlucili da nam je prva stanica Omis. Nakon fulavanja skretanja s autoputa pa fulavanja znaka za obilaznu cestu do Omisa jer je ona kraca u radovima, stizemo malo kasnije nego sto je trebalo. Odmah odlazimo u kamp Galeb, dizemo satore i na kupanac. More onako ladnjikavo zbog vrulja, al sasma ok za kupanje. Nakon sto je sunce malo slabilo, krecemo prema stijenama.
Omis nije mjesto, Omis je stijena. Stijene svuda unaokolo, lijepi kanjon Cetine, zbilja prekrasan ambijent. Dolazimo do sektora gdje ima i laksih i tezih smjerova, no sunce i dalje przi, reko da pricekamo, ajmo malo uz rijeku uzvodno, prolazimo kroz tunel, a tamo skuzimo sektor u hladu s hrpom smjerova, u vodicu skoro nist od toga, fala svevisnjem na mobilnom internetu pa ubrzo saznajemo ocjene svih smjerova i ostajemo tu penjati do sumraka.
Stijena kompaktna, smjerovi koliko toliko zanimljivi, nasli smo dva u kojima smo bas zgustali. Navecer setnjica po mjestu pa malo kasniji povratak u kamp i corka.
Drugo jutro krecemo prema Drveniku, odmah naletimo na trajekt za Sucuraj, vozimo se do Velike stinive i tamo na kupanac. Lijepa uvala, nema puno ljudi, more naravno prekrasno. Kupanje, snorkanje i izlezavanje do poslijepodnevnih sati, a onda do sektora "uz put" i "iznad puta", gdje su sve lagani kraci smjerovi, ali svejedno se gustalo. Samo smo redali smjer za smjerom i tako do pred sumrak, a onda opet na zadnji kupanac. A tamo srecemo dosta penjaca, neke meni do tad nepoznate koje smo sreli jos popodne, a onda skuzimo da su u drustvu poznatih lica iz Velebita i Zeljeznicara. Po mraku vozikanje po lokalnoj cestici je zanimljivo iskustvo :)
Dolazimo do Jelse, nakon malo zujanja upadamo u neki kamp i dizanje satora pa spavanac.
Treci dan smo samo zujali po Jelsi i gustali na kupanju :) U kampu srecemo jos poznatih penjaca...
Cetvrti dan dere bura, more valovito, nekak nam se ne ide na kupanje, krecemo nazad prema kopnu, dolazimo u Basko polje, dizemo satore i kupanac. Predvecer skacemo u auto i idemo na stijene iznad Brela. Nakon sitnih problema s dolaskom tamo, nazalost dolazimo malo kasnije, no ipak stizemo ispenjati nekoliko smjerova. Penjaliste isto super, lijepa i kompaktna stijena, hrpa smjerova, prekrasan pogled.
Jedino treba malo azurirati vodice jer vecinu smjerova cija su imena ispisana na stijeni ne nalazimo u vodicu :(
Penjemo do mraka, picimo do kampa, a onda pjesacenje do Baske vode, zderanje i tako to.
U nedjelju jutro ultrakratki kupanac u burom ohladjenom moru, zatim picenje jedne partije biljara i hrpe partije stolnog nogometa (pronasli balkanci sistem za povrat ubacenih 5 kuna), a onda kretanje prema Zg. Usput smo sisli s autoputa i obisli nekakvo "Vrilo Gacke" i jeli u nekom restoranu Albatros. Klopa dobra, cijene same klope sasma ok, al 30 kuna za litru mineralne (na Hvaru 20-25 kuna) i 24 kune za nekoliko snjita ne trazenog kruha je ipak malo previse :P
Uglavnom, meni bas krasno proputovanje, uzivali u krajoliku, ronjenju, kupanju, a naravno i u penjanju :)