Za prošli vikend mi je bilo teško donijeti odluku kuda ići i što raditi. Prognoza sunce, na kontinetnu niske temperature, na obali proljetne temperature, ali i jak vjetar. U Istri bi se moglo lijepo penjati na južno orjentiranim penjalištima, jedva čekam da opipam stijenu, ali opet, ima još snijega, tko zna do kad, pa bi možda ipak išao na bordanje. Treća opcija odlazak u Alpe, penjanje grapa...
Nakon mozganja, kombiniranja, pregovora i dogovora, smišlja se odličan plan. U subotu bordanje, a u nedjelju penjanje na Dvigradu :) Plan objavljujem na internoj mailing listi, a ljudi se javljaju i pune se auti. Tihomir javlja da Ivana, Pavla i on idu već u subotu ujutro.
Tako smo Saša, Dalibor i ja s još dva frenda u subotu zapičili u Tarvisio, gdje smo na malom, ali lijepom skijalištu uživali u zimskim radostima, a i u pogledu na snijegom prekrivene obližnje alpske vrhove. Tihomir šalje poruku da su u Rovinju i da je tamo proljeće te da će već tu večer doći u Dvigrad. Meni gušt na bordu, ali jedva čekam penjanje.
U nedjelju ujutro oko 6:30 Kore i Jagor dolaze po Jelenu i mene i krećemo prema benzinskoj na Remetincu gdje bi se trebali okupiti i onda krenuti zajedno. Dolazimo tamo s pretpostavkom da smo zadnji, a ono nema nikoga. Zovem Davorku, kaže da su oni otišli dalje jer Ariana krstari po kvartu i traži pekaru :) Novo mjesto okupljanja su Vrata jadrana. Kore se hvali kak je jeftino kupila novu jaknu, nekakav softshell :) Krećemo dalje, pušta se "Zadovoljština" od Azre i uz pjevušenje dolazimo na parking Vrata jadrana gdje nalazimo Davorku, Danijelu, Pintara i Šterna kako žderu pizzu koju je Štern ispekao. Sjedamo u birc, a uskoro se pridružuju Sanja, Ariana i Dalibor. Dobivam poruku od Tihomira da su se probudili i pita što im nosimo za doručak :) Ništa naravno :)
Nakon kave krećemo dalje u "koloni". I tako prođemo kroz tunel Učka, Jagor skida jaknu jer mu je vruće, Kore ga gleda i zapita se: "A gdje je moja jakna ?!". Jagor staje, pogledamo u gepek, po autu, nema jakne :) Ajme nova jakna, gdje, što, ajmo nazad u Vrata jadrana :) Dolazimo tamo, Kore iskače iz auta, ulijeće unutra, i evo je van s osmjehom od uha do uha :) Što bi se reklo, da nema ušiju, smijala bi se oko glave :)
Opet nazad kroz Učku na istarski ipsilon, pa kroz Kanafanar i kraj starog grada Dvigrada dolazimo do parkinga od kojeg nas čeka desetak minuta pješačenja do stijene. Na parkingu nalazimo svu ekipu. Natovareni opremom odlazimo pod stijenu i tamo se raštrkavamo po smjerovima. Sunce piči, vjetrić piri, baš je lijepo...
Obzirom na prvi susret sa stijenom nakon zimskog sna, krećemo lagano. Sanja i ja smo prvo krenuli s Brombulom (4b+) pa penjemo Gražu (5a).
Nakon toga penjemo Praz (5b) koji me je malo zbunio. Do drugog spita lagano, do trećeg malo kemijam, ali ajd prođem, gledam dalje, ne vidim sljedeći spit, ne vidim top, koji vrag, i ništ, tu nesto prtljam ispenjem do gore, dođem na vrh, nema nikakve alke. U vodiču nacrtana, gore je nema (ili sam ja ćorav, al dobro sam gledao :) ). Odlazim dva metra desno do alke od susjednog smjera i tamo se prevežem i spustim dolje. Nakon mene Sanja isto ide, isto nešto kemija između drugog i trećeg spita, ali uredno ispenje do kraja.
Nakon toga smo išli u susjedni smjer Poskok (5c). Tu je ulaz zanimljiv. Sve nekakve ljuskice, malo baca na stranu, Sanja majstorica prolazi bez problema, ja se patim u ulazu, i nakon par pokušaja uspijem dohvatiti veću ljuskicu nakon čega smjer postaje osjetno lakši iako traži ravnotežu te u drugom detalju držanje sitnih grifova i trenje, a u trećem detalju stajanje na sitnim rupicama. Smjer je baš lijep, i za razliku od prethodnog, preporučam za penjanje.
Tu sam već poprilično uništio jagodice prstiju, a već su mi i nožni prsti u nepažljivo kupljenim tijesnim penjama počeli odumirati :)
Gledamo kud ćemo dalje, ostavljamo uže na Poskoku da se može na njega top-ropeat, vidim ostavljene komplete u Smrikvi (4b+) i reko idem to poskidat pa ću uzeti uže na kojeg su penjali taj smjer.
A nakon toga smjer koji nas je zaintrigirao :) Tihomir ga je odmah spomenuo kad smo došli. Pašture, ocjena 5c. Ulaz gadan, nakon toga lagano. Nitko se ne slaže s tom ocjenom, zaključak je da je ocjena aritmetička sredina ocjene pojedinih dijelova smjera :) Tihomir ga je nadrkavao i uspio ispenjati. A Sanja, žena ko žena, hop-cup, sitni grifići, bok ovamo-onamo, i ode :) Zbilja ga je elegantno ispenjala. Ja reko idem probat, na top rope, čisto da mi se smiju kak se guzim na stijeni :) Probam ovako, onako, ne ide. Onda mi Tihomir šapnu kak je on išao, probam prvi put guzim se, a nakon toga čak se i uspijem dići na nogu. Odmor :) Pa nakon struganja po stijeni nekak uspjevam iz par pokušaja proći i drugi detalj na ulazu i to je to. Dalje je išlo lagano. Ne znam da li mi je i koliko mi je Sanja pomogla natežući uže, ali opet mi nekako drago da sam uspio ući u smjer :)
Tu smo već ponešto olijenili, sjeli i pojeli, sunca sve manje po smjerovima, al snage još ima, pa možda bi mogli još koji... Odlazimo u sektor C gdje nalazimo smjer Rankar (5b) da s njim završimo. Ulaz u smjer je visoko, ispod nema ničega, Sanja pokušava lagano, ali ne ide baš i odustaje. Ionako je već umorna i taman se najela. Idem ja, ali s drugim planom. Gore relativno visoko je rupa, nadam se duboka :) Dižem nogu visoko, lijeva ruka u čašicu, skačem i guram desnu ruku u rupu. Duboka je :) Ulaz obavljen, ali dalje prtljam. Ne gledam kud stajem, trošim ruke bezveze, taman pokušavam izaći s okomitog dijela na položeni i tu skliznem, padnem, povučem Sanju koja laktom lupa u stijenu :( Kaže da je ok, ali vidi se da boli. Pokušavam opet nekak lagano, ali prtljam i odustajem, nije tolika sila, a partnerica mi je ozljeđena :)
Ekipa se već lagano sprema, neki još završavaju smjer pa tako i mi, pakiramo se i odlazimo do auta. Opet se pjevuši, ovaj put na U2, čoporativno se staje na kavu (opet) na Vratima jadrana, a onda pičimo prema Zagrebu gdje stižemo nešto prije 21h.
Sve u svemu, odlično čoporativno otvaranje sezone penjanja u suhoj stijeni. Nadam se da će uskoro pasti i kakvi dugi smjerovi.
Ponešto fotki ima ovdje i ovdje.
Turbo.