U četvrtak se nas petero maticara dogovorilo za vikend penjanje u Baškoj na Krku, Ana, Davor, Maša, Luka i ja.
Krenuli smo u subotu, ne bas rano. Vozimo se uz jedno zaustavljanje na kavi i promatramo nepreglednu kolonu stranaca u suprotnoj traci. U Bašku stižemo oko podne te planiramo kupanac dok se sunce ne pomakne i napravi hlad na Portafortuni. Cijelo mjesto vrvi od stranaca i sve je živo kao u jagorovoj košnici. Na plaži cvrlji sunce, nigdje hlada a ljudi ko mrava. Probijamo se kroz tu koloniju morževa i smještamo na južni rub plaže gdje hlad pravi previsna, zemljana stijena visine 15-ak metara. Bila je to cijena hlada. Društvo su nam pravili četveronožni lajavci te morski ježinci. Nešto kasnije se nalazimo s prof. Danielom koji je sa svojom visokogorskom ekipom došao već dan ranije i smjestio se u kampu "Mali". Nakon popijene pive, Mašinih pohanaca i Lukinih priča o svom dedi Stavri odlazimo na Portafortunu oko 16h.
Desetak stranih auta na parkingu daje naslutiti da je projekt www.climbinbaska.com pun pogodak turističke zajednice. Svaka cast!
Bilo je tu slovenaca, njemaca, rusa i stokakvih drugih okupatorskih jezika. Za zagrijavanje krenuli s "peticama" na D sektoru. Stijena je mnogo dobra, ima nesto novih smjerova koji pikaju ko sam vrag. Navecer odlazimo u grad te se u balkanskoj maniri pravimo grbavi i tuširamo u jednom kampu u centru. Pada pizza u Forzi i piva te odlazimo nazad u Portafortunu potraziti prenociste.
Prvotna ideja je bila prespavati u malom toru za ovece dolje kraj ceste. Ali neeeeee, neki (ja) su htjeli romantičnu večer na livadi pod zvijezdama umjesto možebitno zapišanog obora. Smještamo se oko ponoći na jednu livadicu onkraj pristupne staze. Noć je bila duga i nimalo mirna. Još na pristupu ugledasmo svijetleće oči u šikari kako pilje u nas. Pomislih ziher je neki pas lutalica pa nabacio šalu o vukodlaku na što se Maša vidno uznemirila a Luka se pravio da nije čuo :) Prostrli smo se pod veliki bor i otjerali ptice u obližnjem gnijezdu. Lahku noć i nastade tajac. Odjednom začuh pucketanje i šuškanje u daljini, nešto nam se približava. Stalo je na nekih 30-ak metara. Napetost se osjetila u zraku. Tišinu je nenadano proparao glasni urlik prema nama. U čas svi se probudiše, oči ko u kuhanog zeca! Šta je ovo sunce ti poljubim!? Nije vuk, nije pas.... a najsličnije je zavijanju iz kultnog yugo-hororca Leptirica. Urlici se nastaviše sve strašniji, poput vuka s traheotomijom :) Upalim wondericu, ništa se ne vidi. Pomislim ak se približi ja sam prvi na udaru, moja vreća je najisturenija. "Srećom" po zavijanju skužio da se udaljava... i prestade. Pa ti sad spavaj! Sličan scenarij se ponovio još dva puta tijekom noći u razmacima od dva sata. Ta stvar kao da je bila u ophodnji. Sutra dan smo si objasnili da je to vjerojatno bio fakin čagalj. Zamislite da čujete ovakav zvuk u mrklom mraku (naš je bio s nešto dubljim glasom). Pred samo svitanje, kao šećer na kraju, probudili nas plotuni iz sačmarice pa zalegli u travu ko žuti. Kasnije saznali da je bila hajka na divlje svinje na našem području. Reko samo nam još to treba. :) Dobro izvukli žive glave. Evo ima i vijest o tome.
Nedjelja je počela sa ispijanjem preko nekoliko kava na plaži, da dodjemo k sebi. Nije nam se žurilo s kupanjem. Ležali na plaži, ja pročitao zanimljiv prilog na duplerici jutarnjeg o NLO vojnim izvještajima na području bivše države. Iza podne stukli velike ćevape pa otišli popet ostatak smjerova.
Evo nešto fotki s penjališta.
Sve u svemu, sad znam zašto Robi nosi 4 noža na izlete :) Idući puta prvo postavljanje zamki, kopanje rupa sa šiljcima i postavljanje bodljikave žice oko logora.