Prošli vikend smo napravili masovni juriš na Paklenicu. Prognoza je bila odlična, što se na kraju i pokazalo točnim.
Bilo je pregovora tko će, što će i s kim će i na kraju nas se skupio cijeli čopor: Ivana, Sanja, Marija (Velebit), Tihomir, Ariana, Lana (Željezničar), Vedrana, Jelena, Hrvoje, Davor, Štern, Davorka, Saša, Dalibor, Paško i ja. Taman kad smo se u subotu ujutro okupili kod Dinka na doručku i "kavi" i mislim si koliko nas je, evo još Dine i Sinkea...
Nakon doručka u aute i trk na penjanje. Za ovaj vikend se dogovorih s Paškom za zajedničko penjanje. Nekakav generalni plan nam je bio penjati nešto u stupu Anića kuka, ali na kraju ipak ništa od toga. Izabrali mi bliže, ali lijepe smjerove :)
Za početak smo odabrali u Kuku od Skradelin smjer "Kosovo" od tri cuga (80m - 6a+,6a,5b). Prva poteškoća koja nam se javila je prelazak potoka :) Vode je bilo dosta, a kud god smo gledali, nije baš bilo za preskakanje preko kamenja. Nakon zujanja gore-dolje uzduž potoka, odlučili smo se na najgoru varijantu: izuti se i pregaziti preko vode :) A voda ladna, jedva smo preživjeli :) Nakon prelaska vode, slijedi lagano penjanje do ulaza u smjer.
Paško je krenuo prvi i odmah na početku se nazirao detalj. Lagano prevjesna stijena, ali kad se malo bolje pogleda, uoči se ključni tramvajac s kojim je prolazak detalja mnogo jednostavniji. Nakon toga se smjer "ispravlja" i laganim penjanjem se dolazi do jedne ploče gdje ja nisam baš bio siguran kud i što. Ploča je lijevo od logičnog pravca smjera, a ne izgleda baš tako penjivo. Ono što buni je spit koji je baš u sred te ploče. Poprilično sam se namučio da se postavim i iskopčam komplet. Nakon toga idem lagano lijevo gdje dolazim pred sam kraj cuga i zadnjeg detalja u cugu. Ploča sa svim nekim čudnim grifićima, i ljuskicama, ništa skroz konkretno ne kužim, i tu se tražeći oprimke poprilično istrošim te sjedam da odmorim i otresem ruke... Paško je spominjao nekakav stiskavac koji je kao dobar, ali ga nisam skužio.
Kad krenuh ponovo, skužim spomenuti stiskavac i bez problema prolazim detalj i dolazim do Paška. Lagani odmor i krećem dalje voditi drugi cug. Prvih dva-tri metra ok i dolazim do dijela gdje nisam siguran da li ići s lijeve ili desne strane. Ovaj put je lijeva linija logičnija, ali po spitu skužim da trebam lagano priječiti desno što s oprezom napravih. Dalje do kraja cuga uglavnom položeno, ali bez konkretnijih stopinki i oprimaka, dakle trenje...
Treći cug je sličniji drugom, ali lakši. Kad smo došli do gore, odlučili smo se spustiti okolnim putem, a ne absailati.
U svakom slučaju, smjer je lijep i preporučam za penjanje.
Nakon što smo sišli i klopali, ostalo nam je vremena da popnemo još nešto. Nakon ponešto razmišljanja, pao nam je na pamet smjer "Spit bull" u Kukovima ispod Vlake. Smjer ima 5 cugova, od čega prva tri idu do poznatog sedla gdje ide i "Nosorog", nakon čega se otpenjava do sipara, a onda nastavlja još dvije dužine do vrha. Nama su se prve tri dužine činile bezveze, pogotovo to otpenjavanje, pa smo dogovorili da po siparu odemo gore i popnemo zadnje dvije dužine koje su najteže (5c, 6a) i najlijepše. Ja sam vodio prvu, a Paško drugu dužinu.
Početak smjera je malo "čudan", a onda slijedi baš lijepo penjanje. Pred kraj prvog cuga se penje uz pukotinu, a onda se izlazi pod lagani prevjes. Drugi cug započinje tako da se ide desno u dio prevjesa sa konkretnijim grifovima, a onda ide lagano u lijevo po totalno super eksponiranoj ploči sa konkretnim grifovima. Predivno ! Čuo sam Paška kako gore gušta. Meni je isto taj dio bio totalno zakon. Sam smjer završava nešto višlje od Nosoroga. Nakon penjanja pod jakim dojmovima smjera sjedamo i uživamo na suncu. A nakon toga obilaznim putem silazimo dolje.
Dolje se ljudi već lagano počeli skupljati, izvadili smo hacky-sacky i bacili partiju :) A onda se pokupili, neki otišli klopati na plažu, neki na pizzu, nakon toga se svi okupili kod Dinka i tamo cugali dok nam se nije počelo ćoriti. A to je bilo dosta rano :)
Dio ljudi je otišao spavati u šatore, a dio je otišao kod Ivane u vikendicu. U viksi nas je bilo 12, spavalo se i na krevetima i na podu. Dogovor za ustajanje u 7 sati. Možeš mislit. Još se tu večer pomicao sat što znači manje spavanja.
U 7 ujutro zvone budilice. Nitko ništa. 8 sati. Nitko ništa.. A treba ići penjati... Kako ljude probuditi ? Gledam iznad sebe, CD player. Pogledam CD-ove kraj njega... Bingo ! Turbo folk i narodnjaci ! :) Odma upogonih mašineriju, poče harmonika, da vidiš veselja :) "Umri muški, prijatelju moj, umri muški, al ne idi k njoj....". Ubrzo su svi ustali pa nakon pakiranja zapicili u Starigrad i kod Dinka na doručak.
Paško i ja opet dogovarali što bi mogli penjati, u uži izbor u ušli "Karamara sweet temptations" i "Gospodari kiše". Oba u Velikom ćuku, jedan do drugog. Obzirom da smo očekivali gužvu u Karamari jer smo mislili da će biti dosta cura koje će trenirati za BWSC, odluka je pala da idemo u Gospodare kiše (120 m, 6a+, 6a, 5b, 4a). Opet je trebalo preći potok, ali na sreću ovdje se moglo preskočiti preko kamenja. Dolazimo pod smjer, nigdje nikoga. U Karamari isto nigdje nikoga. Paško kreće prvi. Ulaz u smjer je detaljček, ali da se lijepo proći. Dalje slijedi lijepo penjanje, a onda se dolazi do "the detalja". Lagani prevjes, treba priječiti na lijevo. Gledam Paška, vidim nije mu lako i vidim da ni meni neće biti lako :) Paško prelazi ključni detalj, odmara i odlazi dalje. Taman pod Karamaru dolaze Lucija i Maja, spremaju se za tekmu. Krećem ja, prelazim detalj na ulazu, guštam u prvom dijelu, dolazim nešto ispod detalja i tu već nema zajebancije. Nekak se iskobeljam do prevjesnog dijela, iskopčavam komplet, gledam kud trebam priječiti i ne vjerujem... Rekoh si neću puno oklijevati, mogao bih se potrošiti gledajući kud i kako, a onda neću ništa moći. Hvatam desnom rukom nekakvu ljuskicu, prebacujem nogu preko i počnem s laganim psovkama priječiti taj dio, prebacujem nogu, hvatam nekakvu ljuskicu lijevom rukom, ne vjerujem da mi ruke uopće drže to, sad treba križati ruke i hvatati desnom rukom dobar grif lijevo... uhhh jedva. Brže dok se ne istrošim nastavljam dalje i tražim nekakvo mjesto gdje mogu malo odmoriti. Malo iznad malo položeniji dio, stajem, otresam ruke i nastavljam još malo do prvog štanda. Sljedeću dužinu idem kao prvi i guštam ! Eksponirana ploča sa lijepim ljuskama, treba penjati, ali jako lijepo. U jednom trenutku nisam siguran kuda, ne vidim sljedeći spit, poslije kad vidjeh gdje je, nekak mi se činio daleko pa usput postavih jedan čok za svaki slučaj. No taj dio prije spita prođoh bez problema, gledam gore, vidim da bi mi moglo faliti kompleta, pa preskačem ovaj spit i idem dalje. Ubrzo dolazim do mjesta za štand, postavih ga i vidim da Lucija dolazi do štanda u susjednom smjeru. Dalje vodi Paško, isto lijepi cug, ima eksponirani dio s lijepim ljuskama i pukotinom. Zadnji kratki i najlakši dio zapada mene, dolazim do vrha, a gore Luce i Maja čekaju nas da popnemo da bi abseilale po našem smjeru. Nakon kratkih konzultacija, dogovoramo da ćemo spojiti užad i svo četvero abseilati do dolje. Prvi dio smo išli na jedno uže, ali nismo došli do pravog mjesta, pa smo dalje išli oko jednog malog drveta, a onda zadnji dio koji se mogao bez problema na jedno uže. Na tom zadnjem mjestu dok su cure pripremale užad, a ja fotkao, do nas se "došetao" lokalni penjač koji nas pozdravio, kratko popričao, a onda dalje odsolirao prema nekud gore. Bila je fora ta cijela scena.
Nakon silaska smo otišli na parkiralište nešto pojesti, a onda nas uhvatila fjaka pa smo malo prilegli. Lagano se okupilo još ekipe, bacili smo partiju hacky-sackija, a onda smo Paško i ja još otišli popeti jedan sportski smjer, ne znam kak se zove, 6a je ocjena, čisto da popunimo nekakvim penjanjem i drugi dio dana.
Ubrzo se skupila cijela ekipa, neki su još otišli penjati sportske, neki do Dinka, a onda smo se na kraju svi okupili kod Dinka gdje smo prepričavali dojmove od vikenda i trkeljali sve i svašta. Mi smo se dosta brzo pokupili i otpičili u natrag Zagreb.
Sve u svemu jako dobar vikend. Penjali smjerove koji su nas oduševili, imali lijepo vrijeme, super društvo.
Mene je iznenadilo koliko je malo ljudi bilo u Paklenici obzirom na vremenske uvjete. Ponešto penjača se našlo na sportskim smjerovima, a u dugim smjerovima skoro nigdje nikoga. Čak i u popularnim smjerovima nije baš bilo ljudi.
Turbo.