Daklem, iako je namjera bila Uroševa i ponijeli smo svu penjačku opremu, dečki su nakon spoznaje o stanju snijega u grapi (skokovi nezaliveni, štand se uopće ne može dohvatiti koliko je snijeg nisko), a i činjenice da je jedan od nas trojice nikad nije bio u grapama po zimi (nažalost četvrtog nismo uspjeli naći pa bi netko od nas tko bi bio u sredini morao hendlati valjda dva užeta za vodećeg i onog zadnjeg), odlučili da nećemo niti pokušavati tako da smo se odmah uputili na Pripravnišku.
Čini mi se da je odluka da ne odemo u Uroševu bila dobra jer je čak i stanje u Pripravniškoj daleko od idealnog, u odnosu na prošlu godinu težina je sigurno stupanj viša. Snijega je toliko malo da sada viri gola stijena na putu (skok) koja se ne može zaobići nego se mora drytoolati preko nje.
Iako taj dio nije dug, rekao bih ne više od 1.5m, ali treba paziti. Nakon što smo (prebrzo) ispenjali Pripravnišku - trebalo nam je nekih pola sata samo kroz nju - i vratili se klasičnim putem ispod sedla, odlučili smo pogledati kako je u Butinarjevoj.
Ljudi su se uglavnom okretali od nje; penjale su se Pripravniška i Župančićeva. (Rekla su nam dvojica velebitaša koje smo sreli da je Župančićeva sasvim ok, čak lakša trenutno od Pripravniške.)
Damir (AO Željezničar) je krenuo prvi, a ja za njim. Treći kolega nije htio, rekao je a on ostaje dolje i da će nas čekati na parkingu. Nakon što je Damir malo skrenuo u krivo (lijevo) pa je morao otpenjavati natrag, ja sam preuzeo vodstvo jer sam je prošao prošle godine. Tako da smo nas dvojica lijepo zapičili gore, sve je ok samo se na jednom dijelu dolazi na miks snijega, stijena i leda u dužini od nekih 10-12 m pa tu treba paziti, ali s dva cepina koji dobro grizu sve ide super.
Izašli smo lijevom varijantom jer sam prošle godine išao desnom varijantom pa da malo vidim i tu drugu. Vrijeme prolaska također nekih 30-40 min.