Rock trip po Dalmaciji

Zdravo svima ! Nisam pisao izvjestaj na listu oko 11 mjeseci, ali ovaj put hocu zbog zavrsetka putovanja, da mi ostane pisani trag :) Nakon toliko kovanja planova, dogovora, pregovora, plasenja prognozama i kojecim, meni je puko film i reko jebe mi se, ajmo mi fino napraviti tour po penjalistima u Dalmaciji. More je toplo, ak i padne kakva kisa, mozemo se kupat. Jedan mali plusic u toj cijeloj prici je jos bila cinjenica da moramo ici Skodilakom, a s njim mozda i nije bas pametno izlaziti izvan granica Lijepe nase, sto se na kraju pokazalo mudrom odlukom :) U Skodilak se potrpali AsaS, Dav i ja i krenuli u subotu, ne prerano, prema jugu. Prvi dan smo bili lijeni, zavrsili na Murteru i kupali se. Spavanac u kampu Marina u Lozovcu blizu Drnisa. Jeftin smjestaj, a logisticki pogodan za planiranu penjacku destinaciju drugi dan. Drugi dan se spustismo u kanjon rijeke Cikole na penjaliste "Pod Kljucicom", malo sportsko penjaliste ispod rusevina starog grada. Penjaliste ima 10-tak smjerova, dvije cetvorke, tri petice, dva 6a i dva 6b smjera. Ambijent je presuper. Do dolje vodi uredjena planinarska staza, ima i klupice za odmor. Gazis po koritu presusene rijeke, tu i tamo naletis na lokvicu krcatu ribicama i zabama, okolo stijene, ima hrpa potencijala za penjanje. Minus su komarci kojih ima na tone. Bez autana ne ici dolje. Uglavnom, odlucili smo jednom ponovo otici tamo, bez opreme, samo istraziti kanjon. Treci dan zapicismo do Splita, nasli se s lokalnim asom, Secerom, koji nas je otfurao do Sustipana na DWS. Bilo je prezakon! Stijena presuper, neobicna, nudi hrpu toga za penjat, a odlicna je i za preckanje. Samo da prepreckas dio toga je dovoljno da se mjestimicno poprilicno napumpas. Voda je dovoljno duboka pa nema straha za one koji se ne boje pasti s vecih visina :) Bome, fino se napumpali, izgorili na suncu pa smo otisli na sladoled. Navecer pravac Omis. U Omisu se smjestili u kamp Lisicina koji definitivno preporucam. Mali kamp u lijepom ambijentu, par minuta od centra grada. Nije uz more, ali fakat nema potrebe za tim kad su i plaze na par minuta pjesice. Ucvrstili smo satore jer smo ocekivali nevrijeme preko noci i fakat je navalilo oko 21:30 i trajalo do nekog doba u noci. Mi se zavukli u drustvenu prostoriju u kampu i gledali zadnji "Reel rock" na laptopu :) Ujutro je osvanuo prekrasan dan, skoro bez oblacka na nebu iznad Omisa. Otisli do penjalista Smokvina kraj Basta i fakat imali srece s vremenom, nad tim dijelovim cijelo vrijeme bili nadviti oblaci pa nije bilo prevruce. Penjali do nekih 14h pa zapicili u Makarsku na klopu. Iako sam bio dva puta u tom kraju, nisam nikad isao na to penjaliste i jako mi se svidjelo. Ambijent je presuper, super pogled, lijepo uredjeno, a smjerova ima po svacijem ukusu i cak su i zanimljivi za penjat. Peti dan penjali u samom Omisu, poceli na sektoru Planovo i cim se pojavilo sunce otisli tih stotinjak metara dalje do sektora Babina bara gdje je je bio hlad do nekih 14h. Fino se napenjasmo, vec su prsti pekli, taman da zavrsimo dok je Dav skuvala rucak u kampu :) Sesti dan smo odlucili krenuti nazad u Zagreb, a prije toga se popeli do starog grada iznad Omisa. Ima nekih 40 minuta uspona po planiraskom putu i zbilja se isplati zbog pogleda na Omis. Upad na tvrdju se placa 15 kuna sto smo mi naravno odlucili zaobici. Nakon toga smo se jos provozali do nekog izletista na Cetini, tamo se prosetali, piknikirali i krenuli u Zagreb... I naravno, sad dolazi najzanimljiviji dio price :) Vec sam spomenuo da nam je bila frka putovati izvan HR sa Skodilakom i izgleda da smo ovaj put imali srece sto nismo... Naime, taman negdje blizu Zadra na autoputu Skoda je rekla "dosta mi je". Nesto je crklo, sumnja je pala na motor. Zvali HAK, ovi nas otfurali do servisa u Zadar, servis ne radi do sutra ujutro, ali dosao serviser (slucajno prolazio), bacio samo brzinski pogled i kaze da je vjerojatno motor, ali bez rastavljanja ne moze potvrditi, a to ce tek sutra ujutro... Nist, pobrali osnovne stvari i reko moramo negdje prozujati do ujutro. Vec smo imali opcije nekih jeftinih apartmana sto je preporucio serviser, hosteli, no reko raspitat cemo se i kod lokalaca gdje da corimo, a i mogli bi se vidjeti s Bacaljom, popit koju pivu s covekom :) Nismo ni sjeli na cugu vec je drug Bacalja predlozio da spavamo kod njega sto definitivno nismo odbili :) I tak, popila se pokoja pivica, pojeo pizzacut, otfurali AsaS-a na bus jer je doticni morao na neki pregled rano ujutro, otisli vidjeti drugarov brod i na corku... Upoznali mu starce, zakon su :) Uglavnom, veliko hvala na gostoprimstvu i pomoc u nevolji. Drugi dan do servisa, definitivno motor, treba nabavit novi, ili mozda svejedno rastavit ovaj i vidjeti da li se moze popravit, no to tek sljedeci tjedan :P uglavnom Skoda ostaje u Zadru, a mi moramo prema Zagrebu. Odlucili otici u Slunj, sjeli na bus koji vozi starom cestom. AP Varazdin. Vozi frajer ok, stane u Gracacu, udje par zenskih i sjedne kraj nas.. Krene dalje, znak za Zagreb *prekrizen*, znak za *obilazak* pokazuje prema Gospicu, neki radovi su na dijelu ceste, ali ne, vozac vozi dalje. Skrene krivo, vrati se nazad, dodje do murije, prica s njima i krene u neku divljinu. Pa sa velike ceste skrene na manju, pa predje s punim busom preko mostica s ogranicenjem od "5 tona" (da se mene pita, ja bi tuda procero bus), pa se cesta jos suzi, pa odjednom bus pocne strugati po granju, pa odjednom bus struze po suhozidima uz cestu, pa odjednom smo na faking makadamu i konacno bus staje jer dolazi do neke ceste gdje ne moze dalje. Ove lokalke koje sjede do nas cijelo vrijeme pricaju kak ovaj ide krivo :) Vozac izlazi van, drzi se za glavu, prica s nekom babom i zakljucuje da cijeli taj faking put sad mora vozit na rikverc, jer se ne moze okrenut. Tu se ljudi jos smiju u busu i zabavlja ih to sve, osim turista koji idu na Plitvice i pitaju se gdje su to dosli. I ta voznja sad traje, metar po metar u rikverc i napokon dodje do mjesta di se moze okrenut... i vracamo se nazad i vidi vozac opet neki makadamski put na desno, reko nece valjda, stane, izadje pita nekog cicu, "ma sta cica zna", skrene on tamo i izbije na cestu na kojoj su radovi. Ekipa u busu zapljeska, sretni i vozimo se tak parstometara, a ono hrpa nekog pjeska na putu i ne moze se proci dalje. Tu se ljudi vise ne smiju. Vozac se okrece, pocne vozit nazad i izgleda mu pukne film i pocne divljat. Vozio je ko divljak po tom pijesku i razjebanoj cesti, na prvoj rupi se cuo jedan vrisak, na drugoj je vise zena vristalo, a kad je na jednoj rupi bus skocio bogtepitaj koliko, valjda su sve zene vristale u busu, culo se da je nesto puklo, a od iza je uslo hrpu prasine u bus. Odjedno svi poceli vikat u busu, ovi od iza da je nesto puklo i da se nesto dimi, ustaje se neki frajer, dolazi do vozaca i vice "zaustavi autobus", "stani odmah"... i tak ... stane bus, svi van, puse po 5 cigareta odjednom, vozac izasao van, polijeva se vodom, saznajemo da ovaj drugi dalje vozi i ekipa se koliko toliko smiri. Ova jedna sto je sjedila kraj nas place i ne moze doci k sebi. Baba iza mene vice zasto nitko ne zove policiju... kaos :) Uglavnom, ovaj drugi je vozio polako, odveo nas kamo treba, no izgleda da je puko amortizer, bus se cijelo vrijeme cudno ljuljao gore dolje :) Dosli smo do Slunja s nekih 1.5-2h zakasnjenja, no sretni da smo izvukli zivu glavu :) I tak... to je to :) Bilo nam je fakat super, dobro se zabavili, dozivjeli lijepe avanture, jedino, Skodilak je bolestan i zao nam ga... Sad smo dosli u Zg i morat cemo malo proguglat prodaje li tko motor za Skodu :) Uglavnom, ako znate nekog da prodaje motor: Skoda felicia, 1.3 mpi, 50 Kw. Pozdrav !