Čvrsnica report

Dakle Cvrsnica sa malim zakasnjenjem.... Mirna, Zeljka, Mateljan i ja odlucili smo za produzen vikend otici do Bosne do Cvrsnice. Naoruzani dobrom voljom i ponekom informacijom u subotu oko 7 krecemo na put. Odlazimo prema naplatnim kucicama u Luckom i evo prve greske 30 minuta do kucica, a nema se di okrenut. Konacno dolazimo i do kucica i krecemo put Karlovca do kud nam je trebalo preko sat vremena!!! Vec lagano iznervirani mislimo kak cemo profitirat kad dodemo do Bihaca, ali tamo cesta spora, ima murije itd. Uglavnom 12 sati kasnije dolazimo do Jablanice gdje trazimo birc "Torpedo" ciji je vlasnik Ajdin Jasarevic Chelo ujedno i GSS-ovac. Čovjek je bio skroz susretljiv i organizirao je decke da nam isprintaju topografske karte podrucja i dao naputke gdje penjat i gdje spavat itd. Pocastio pivom i zamalo nas napil :) Sve u svemu super ljudi. Ovu ekipu je dobro uzeti sa zadrskom kad daju vremena pristupa do necega. Mozete slobodno dodati jos barem 1 sat na cifru koju vele. Ipak su GSS :) I tako negdi oko 23 sata krecemo iz Jablanice do Diva Grabovice gdje smo slozili satore i na spavanac. Budimo se u nedjelju oko 6, doruckujemo i spremamo opremu. Plan je doci do Velikog Kuka (to je stijena od nekih 1200m visine) i tamo poceti uspon prema Velikom Vilincu gdje je dom. Prespavati na domu i ujutro krenuti preko Hajduckih vrata natrag prema Diva Grabovici. I tako krecemo oko 8 sati, natovareni opremom putem koji su nam rekli. I hodamo tako nekih sat vremena i sve nam nesto cudno. Veli Mirna "Mislim da se malo previse penjemo." i tak provjerom karte i puteva zakljucujemo da se penjemo stazom kojom bi se trebali spustat. Odlucujemo napravit okret i potrazit pravi put. Sigurno smo krivo skrenuli. I tak smo se na kraju vratili do pocetka staze i nasli neki drugi put koji ide u pravom smjeru. Ali stanga! 50m dalje budljikava zica i nema se kuda proc. Gledamo, trazimo, ali nista. I cujemo glasove iza nas, kad ono planinari. I brzo mi do njih. Pitaju oni da zasto nejdemo do Velikog Kuka penjat, a mi da idemo, ali da smo tu negdi fulali put. Oni ce na to da smo fulali malo vise. Uglavnom trebali smo se vratiti do mjesta, sjest u auto i otici do kamenoloma koji je koji km dalje. I tako vratili se mi do auta i otisli do tog kamenoloma i sve super jedino vec 11 sati. Odlucili smo da taj dan ne penjemo nego da prosetamo tih 45min do sat vremena do bivka Zisko ispod Velikog Kuka. Kad dodemo tamo proucit cemo stijenu, mozebitne smjerove i tako to. Ostavljamo opremu u autu i uzimamo nesto vode. Naravno kod bivka ima vode i netrebamo nositi puno. Uzeli smo svaki nekih litru i pol, osim Mateljana :) I tako krecemo po nekoj sumici, ful lagana staza, i hodamo i dolazimo do korita gdje ima vode kad se topi snjeg. Tamo samo kamen i nema hlada. Temperatura vec laganih 30+. I hodamo dalje uz jednu stanku za cigaretu u nekoj hladovini ispod neke stijene. Sat vremena kasnije eto nas vec kod neke sumice di nam je vec bilo dosta sunca. Racunamo eto sat vremena, bivak samo sto nije. Putem micemo pauke koji mogu pojest malu djecu kolki su. I vec dva sata od starta kod kamenoloma, dolazimo do bivka. Vode nemamo, ali nije vazno malo dalje je izvor. Dolazimo do izvora kad tamo zabice plivaju po baricama, vidli mladu bjelousku, a najvaznije voda ima neki cudan miris i lagano se pjeni. Hmmmm... ovo nije bas za pice. Pada odluka da se malo osvjezimo što su neki iskoristili za namakanje nogu, a drugi za kompletno osvjezenje, te se nakon toga vracamo se do bivka da razradimo plan. Gledamo stjenu, gledamo sunce, stjena direkt na jugu. Odlucili smo se za varijantu povratka pa cemo odlucit kad se spustimo do auta. U bivku nalazimo nekoliko karnistara vode i iz jednog cistog odlucujemo popiti par gutljaja da bas ne skapamo od zedi do dole. Inace bivak je skroz dobro ureden. Ima lezajeve, dekice, pec, drva, vodu, pribor za jelo, cak vani i mali tank sa deterdentom i spuzvicom za prati posude. Sam bivak se nalazi na nekih 680m n/v. Sat vremena kasnije dolazimo do auta i razmisljamo kak se treba rehidrirat pa krecemo na Jablanicko jezero na kupanje. Tamo hladne glave razmisljamo kaj sutra i dal se isplati forsirat penjanje. Naravno da odustajemo jer vrucina je stvarno prevelika (Prognoze su govorile o 20 ak stupnjeva, a tu je bilo preko 30). Da bas ne propadne sve odlucili smo se na planinarenje i to prema Hajduckim vratima i zatim prema domu na Vilincu. Nakon kupanca padaju cevapi i pivo u Jablanici i opet dizanje kampa u Diva Grabovici. Odlazimo nesto ranije na spavanac jer smo umorni. Ujutro dizanje izmedu 7 i 7:30. Lagano dorucak i spremanje opreme jer nam nece koristiti. Slazemo satore i oko 9 krecemo prema Vilincu. Sljedili smo Visokogorsku Hercegovacku Transverzalu (VHT). Staza je odlicno markirana i jako se tesko izgubiti. U pocetku je uspon prilicno blag, ali od Tise krece junacki uspon. Ukupno smo napravili nekih 1700m visinske razlike od Diva Grabovice do Hajduckih vrata. Trebalo nam je nekih 5 i pol sati. Od Hajduckih vrata krecemo prema domu koji je po jednoj oznaci sat vremena dalje, a po drugoj 2. Gledamo neke planinare kak se spustaju po snjeziscu i uskoro ih srecemo. Naravno da smo naisli na Samoborce. Mirna zna jednog, ja ih znam vise i tak doznajemo da je dom zatvoren i da je domar ujutro otisao u dolinu i zakljucao dom. Do vrha Plocno su rekli da je bolje ne ici bez dereza i cepina jer ima uzasno puno snjega i leda. Popili smo gutljaj rakije za zdravicu i rastajemo se. Odlucili smo ne ici do doma jer do tamo je bilo jos sat vremena hoda plus uspon po sneziscu, a dom je ionako zatvoren. Vadimo pive iz ruksaka i jos nekih pola sata pijuckamo i cavrljamo. Naravno da se iznad nas pocela stvarat naoblaka, pa je i kisica malo zasipila, ali ubrzo prestala. Krecemo natrag prema autu laganim tempom. Dolazimo oko 19 sati do auta i bacamo se na pripremu tjestenina i cakulanje. Ponovno dizemo satore i dosta rano odlazimo na spavanac jer smo strgani. Usred noci pocinje avanutra. Prvo malo zagrmilo. Pa pocela sipiti kisica. Mirna i Mateljan su odlucili noc provest u autu jer imaju ljetni jednoslojni sator. To se pokazalo kao mudra odluka. Nakon kisice je krenula pljuscina. I to ne onakav ljetni pljusak nego prolom oblaka od nekih 3-4 sata bez prestanka. Zeljka i ja smo samo gledali dal ce sator propustit, ali novi Ferrino se nije dao i ostali smo suhi. Nismo se bas odmorili jer je toliko tutnjalo da bez cepica za usi nema spavanja. Ujutro smo odlucili produzit sa spavanjem tak da smo tek oko 9 sati ustali. Vani je super. Ne pada vise kisa, ali je sve bilo mokro pa smo ostali jest u satoru. Kasnije dosli Mirna i Mateljan pa smo pili kavicu i razradivali plan povratka. Odlucili smo se za povratak preko Mostara gdje smo isto popili kavicu i nastavili dalje preko Posusja, Imotskog, Sinja, Knina do Udbine. Takoder smo radili obilazak kod Gracaca, ali smo nasli pravi put :P Otisli smo do Lickog Sela u Udbini na papicu i pravac Zagreb gdje smo dosli oko 22 sata. Cvrsnica je prekrasna i isplati se otici tamo makar i na planinarenje. Sto se penjanja tice navodno dosta ljudi iz Srbije dolazi tamo na penjacu. Nema bas nekih skica, a one koje postoje su dosta stare. Navodno ima nekih u knjizi "Velike stijene u planinama BiH" autora Slobodana Žalice i Petra Hilčišina. Nazalost do knjige nismo uspjeli doc, ali pokusat cemo nabaviti. Samu stjenu Velikog kuka smo poslikali sa svih strana pa za drugi puta mozemo isplanirati kakav smjer. Takoder postoji i ferata koju ove godine jos nitko nije prosao zbog velke kolicine snijega. Na vrhovima ga ima jos jako puno. Inace kazu da sezona pocinje 1.6. medutim ove godine kasni.