Južni Velebit

Bok! Bili smo cura i ja 4 dana (18.-21.6.) prošetati južnim Velebitom. Krenuli smo 18. ujutro busom iz Zagreba do Zadra, malo tam švrljali i riješili burek i kafu, te lokalcem u Starigrad. Zeznuli se, izašli u Selinama pa okinuli po asfaltnom zvizdanu sat vremena do Dinka. Nema veze, tamo riješili tko pivo tko cedevitu pa prema Borisovom domu. Došli, prespavali. 19. u 4 30 buđenje, kavica, klopica (mislili smo da ćemo morati svoj rešo koristiti, no već je domar bio zakurio peć) pa Lipom stazom na Vaganski vrh. Na Vaganskom smo nakon 4 ure hodnje, u 9 i par minuta. Neka ekipa iz skloništa na Strugama je već gore, mi njima grožđice i bademe oni nama po guc rakije. Bok bok i odoše, a mi zakuhasmo kafu Vagansku. Bio je lijep dan, gledali liku, gledali Zir, i sve laganini. Pa grebenom par sati, preko Zle ploče i Čičine doline do Svetog brda. Ako ne misliš nastaviti dalje za Liku, ako se vraćaš na pakleničku stranu, Sveto je brdo slijepo crijevo te stoga ostavljamo svu prtljagu osim nešto vode i fotića te palimo na vrh. I dalje prekrasno vrijeme, nije hladno nije vruće, pa chillamo i tamo. Signala ima, pa se javismo svojima - mislio sam bubnut sliku sa Svetog brda na FB da budem progresivan al me opra fjaka pa nisam - i bolje... Uglavnom, može se pa kog to veseli - eto. Silazimo sa Svetog brda na Vlaški grad al je tamo em ekipa s Vaganskog vrha em par majstora. Sklonište na Vlaškom gradu se uređuje, sadašnje drveno zdanje bi se trebalo do kraja ljeta 'okameniti'. I kao, uredit će izvor. Materijala ima puno, treba ga još, njih je malo ali će tamo biti još barem dva mjeseca. Moguće je, držim fige, vidjet ćemo. Elem, napunili vodu na Vlaškogradskom izvoru, zapalili u sklonište na Ivine vodicama. Tamo skuhali juhu, skuhali Kranjske pa ćorka. Draga se cimala puhova, ali sve u svemu ugodan počinak. 20. Dan odmora (zašto ne). Chillaona na i oko Ivinih vodica, pa laganini preko Velikih močila prema Borisovom domu. Po putu stali na potoku, gacali, umivali se, super. 21. Buđenje oko 5 pa lijepo uređenom stazom preko Malih močila na Crni vrh. Cici mici trala la i eto nas gore, fotka dve pa preko Njiva Lekinih i Jurlina na Anića kuk. Na Jurlinama smo naletili na oznake od trekka koji se održavao dan nakon. Anića kuk zanimljiv, također bilo signala (mislim da cijeli taj dio između Male i Velike Paklenice ima signal), opet se javili svojima. Sad sam htio biti progresivan al zaboravih da sam potrošio sav internet na gluposti poput http://www.youtube.com/watch?v=EBFVY28Kv6E pa mi je upload timeoutao i eto, ništ. Nema veze, bilo je lijepo. Sa Anića kuka poznatom stazicom do penjališta, preko potoka, opet malo u potok, pa do Dinka na klopu. Dalje - Čekali bus, sreli Nevena voljenog vođu škole 2012, ne dočekali bus, prečorili na plaži, drugi dan upali u Ko to tamo peva, ali to je duga priča... :) Još dalje - u Omišu u srijedu (26.) sreli Davorku, Turba i Sašu, pa malo sjeli, proćakulali i tak, nešto piva popili, nešto prosuli, prokomentirali čokokebab (palačinka sa svim i svačim, fin je!), gdje je tko, gdje će tko i tako to... Par stvari: - koristili smo Astroidinu kartu. Pohvaljujem vojnika Astroidu! Karta je odlična - detaljna, točna, finog papira, dolazi u plastičnoj košuljici. Sve je tamo gdje treba biti, jako je informativna i rekao bih da radi nje jedan jedini put nismo trebali koristiti kompas (a i koristili smo ga samo na vrhovima, da vidimo kako se zove to što se vidi) jer gotovo posvuda ima nečega - jel suhozid, jel stara vodenica, jel pastirska kućica, od dolinske šume do vršne zone uvijek imaš neku referencu koja će ti reći točno gdje si. Neću reklamirati, al meni je definitnvno bolja od Smandove (koja je isto dobra ali je relativno gora). Jedina kritika je kaj na legendi nema oznaku za mirila a na karti ima, pa nisam znao čea to ima kod heliodroma kod Anića kuka - kad sam vidio dolje turističku oznaku za mirilo, malo da se nisam vratio gore to potražiti... - Voda. Nosili smo je svako 4,5 l na greben, ukupno 9 l. Ako nosiš vodu, nije problem. Sa više strana sam čuo priče o nedostatku vode - štajaznam, vode nema u vršnoj zoni - čim malo siđeš s grebena, Paklenica je puna vode. Ipak, potrebno je nositi je dosta (ofc, da nismo radili kavice i ino ne bi nam trebalo baš toliko al kaj od viška glava ne boli). Crni vrh i Anića kuk smo recimo odradili s po 2 l vode na potezu Borisov dom - Penjalište. - Lipa staza je super, jedino na kraju ima brutalan sipar. Tako da se njom ili silazi ili penje rano ujutro. Taj sipar bi bio katastrofa samo sat vremena kasnije. Međutim - točno prije sipara ima odvojak na Babin kuk, Brundo i još neki vrh koje g se ne mogu sjetiti - jedino kaj izbacuje na greben nešto dalje od Vaganskog pa bi se trebalo vraćati dost. Ali recimo to je lijepa tura: Struge - Vaganski vrh - Lipom stazom preko sipara do tog križanja - preko Babinog kuka nazad na greben - Sveto brdo (ili votever, Čičina dolina pa Ivine vodice npr.) - Sklonište na Vlaškom gradu je cijelo ovo ljeto u radnoj akciji - Obavio sve u tenama - teren je (osim tog sipara) jednostavan i zbilja nema potrebe nositi silnu težinu na nogama. Zmije i to, kak da ne, onih zeznutih travnjaka s gustom visokom travom ima oko Jurlina i to možda ukupno 500 metara tak da - moguće je biti lakonog, šteta je to odbaciti - (vezano uz vodu) - sjena - greben je uglavnom obrasao klekovinom, tako da i ako bi koga okinulo sunce gotov uvijek se može sjesti u sjenu. Pri čemu, staza nije u sjeni i pokrivalo za glavu je, rekao bih, obavezno. Eto.