Izvještaj iz Alpa

Kao što to već vjerojatno znate, prošli vikend su neki od nas odlučili zamijeniti vruću klimu Jadrana sa izletom u Alpe. Izbor je pao na Julijske Alpe, točnije, Poganičkov dom. Jedna grupa je već krenula u petak i provela veći dio noći u pristupu do doma, dok su se ostali našli oko 7:30 u podnožju, na parkiralištu kod Aljaževog doma. Slijedio je kratak dogovor oko nošenja opreme po principu "Sve što ti apsolutno nije nužno, ostavi u autu". Oko 8h krenuli smo prema domu do kojeg vodi obilježena planinarska staza koja se ubrzo odvaja od staze prema Luknji . Stižemo do doma oko 11:30, vrijeme nije idealno, puše vjetar, ali barem ne pada kiša. Nalazimo se sa ostatkom ekipe i radimo plan za penjanje. Odlučili smo penjati smjerove na Bovškom Gamsovcu do kojeg ima još 20ak minuta pristupa od doma. Podijelili smo se u 2 naveze -> Kruno, Neven i ja te Dalibor i Bodić i odabrali smjer Meglena Tinkara. Sam pristup smjeru nije bio jednostavan zbog još uvijek neotopljenog snijega. I tako mi, naoružani jakom voljom i ne baš detaljnom skicom, napokon dolazimo do ulaza u smjer, kad ono, počne kiša! Dok Kruno ne gubi optimizam i govori kako je to samo mali oblačić i da će to brzo prestat, ostatak nas gubi volju i odlučuje da nam je pametnije da se dostojanstveno povučemo do doma na hladno Laško. Pokušaj broj 2. Budimo se u nedjelju i spuštamo na doručak. Kroz prozor vidimo samo maglu i oblake.. Ipak, odlučujemo da nećemo tako lagano odustati. Vraćamo se nazad pod smjer u istoj formaciji, dok se Tihomir i Turbo odlučuju na Kekčevu pesem (ispravite me ako griješim). Već nakon 1. cuga, zaključujemo da stijena nije nimalo kvalitetna za penjanje - sve je krušljivo. Također, uviđamo da nam skica puno ne pomaže i da se ne možemo orijentirati po njoj te krećemo nekom vlastitom varijantom. Stijena je većinom jako razvedena i tako, uz konstantni oprez od odloma i padanja kamenja, polako napredujemo prema vrhu. Nakon 3. cuga, podnožju Gamsovca se ubrzano približavaju dvoje članova slovenskog GRZS-a. Kažu da je netko zvao u pomoć i pitaju da li smo to mi. Mi odgovaramo da mi nismo zvali i da smo OK. Nedugo kasnije dolazi helikopter i počinje kružiti oko Gamsovca. Iako smo pokazivali da nam ne treba pomoć, helikopter se ipak spušta do nas. Odlaze nakon što smo ih uvjerili da ne trebamo pomoć. Nakon provedenih 8h u smjeru dolazimo do vrha grebena Gamsovca između 19:00 i 20:00. Slijedio je brzi spust nazad i već smo oko 15 do 10 kod parkirališta i krećemo prema Zagrebu.