Rio Bianco 2

U petak navečer se vesela ekipica koju smo činili ja, Maja, Bodić, Igor S, Nina, Igor C, Mirna, Boris, Saša i Mateljan stariji uputila prema Rio Biancu. Sa nama je još išao Ian, ali su ga na grani odrebatili zbog nevažeće osobne. Smola. Na parking stižemo iza 22, pakujemo se i pješačimo do kuće Brunner, najbržima je trebalo 1h, najsporijima 30 min. više. Sutra ujutro se homogena družina raspada na dvije sekcije. Ja, Mateljan, Igor S i Nina ostavljamo sve osim penjačke opreme i krećemo prema Cima Delle Cenge/Visokoj Polici penjati znamenitu Diretissimu (V-/IV). Prva naveza Nina-Mateljan, druga ja-Igor "As" Smud. Nakon kojih 1:30 strme planinarske staze, nailazimo na odvojak desno označen čovuljcima. Pola sata priječenja po kršnom terenu sa jednim nezgodnijim dijelom i eto nas pod tamnom vertikalom smijera (kako poetski). Prvi cug, nekakav IV- postavlja starješina Mateljan, slijedi ga Nina. Za osiguranje koristi jedan frend na početku i možda još neki pješčani sat kasnije, ali uglavnom malo toga. Nina cug penje ko druga, a nakon nje krećem ja u postavljanje svog prvog alpskog cuga. Ukratko prošao sam detalj na početku i još 10 m nekakve III-jke, da bih shvatio da sam 10 metara iznad zadnjeg međuosiguranja i tad me zgrabila psihodelija. Tu sam odprečkao do nekog nosa i osigurao se gurntom, ali je nastalo trenje bilo neprihvatljivo pa sam opet odprečkao nazad i skinuo gurtnu, pa sam stavio gurtnu oko nekog drugog manjeg nosa, pa je gurtna spala, i na kraju sam opet bio na početku. Svo to vrijeme sam rušio manje i veće komade kamenja na svog zihrača, pa sam se na koncu pribrao i jednostavno otišao gore bez ičeg. Nakon što sam prošao krizni dio, obišao sam veliko okno s lijeve strane, i pronašao klin, ali sam opet napravio nenormalno trenje tako da sam se jedva dovukao do štanda. J... ti Alpe. Smud je ovaj cug rješio ekspresno. Idući cug je taj znameniti V-, i zbilja je lijep i dobro osiguran. Okomito penjanje po granitno čvrstoj tamnoj stijeni (otud ono "tamna vertikala") punoj tramvajaca nije namučio ni mene ni Mateljana i bio je prava uživancija. Našlo se njemu više klinova, rupa za čok i pješčanih satova. Zapravo se taj cug sastoji iz dva dijela, koji smo spojili, a na kraju je štand na 4 klina. Treći cug postavlja Smud, IV od 50 metara opet jako lijep i pun pješčanih satova ko urarska radnja u Tunisu (ha, koja fora!). Smud je to postavio kulerski, jer ne zna drugačije. I baš kad sam zaboravio jad iz prvog cuga, dočekala me prva od dvije navodne II-jke. Navodne, jer je cug veoma okomit, nema baš tramvajaca i meni je bio težio od one IV-ke maloprije. Osim toga prvo osiguranje je na 40-tom metru tako da sam već lagano ispalio na živce (Mateljan kaže da sam promašio pješčani sat na pola). Ipak, postavio sam ga, a na štandu smo se složili da ovo dvojke nije vidilo, isto mišljenje je imao I Mateljan. Zanimljivo je da je Nina prije mene postavila ovaj cug i bio joj je pljuga!? Morat ću se i ja početi baviti jogom. Zadnju, ovaj put zbilja laganu dvojku postavlja Smud i na vrhu smo. 250 metara bola i užitka, sumnje i potvrda je iza nas. Razmijenili smo stiskove ruku i krenuli hitro na silazak jer je obzor bio crn, a na 5 km od nas kiša je ljevala. Sreća nevrijeme nas je zaobišlo. Prije no što smo se dokopali strme planinarske staze koja vodi do kuće Brunner, morali smo još otpenjati vrlo neugodnu dvojku, a ja sam na najgorem mjestu krivo krenuo, ugurao se u nekakav žljeb pun šodra I stao lagano kliziti ka strmini od kojih 60 stupanja. Sreća da se Smud dobro primio za stijenu I pružio mi nogu da se izvučem iz sranja. Iz druge je išlo bolje, ali pljuštale su maštovite psovke. Na silazu smo, kako je Mateljan primijetio, stupali ko da idemo na streljanje, umorni ko psetad. 2 sata kasnije bili smo u Brunerici, gdje smo kuhali taljatele I pili pivu I bilo nam je lijepo. Dogovorili smo se probuditi u 6 ujutro odpješačiti do bivka Gorizia I penjati Severni Raz, ali smo se umjesto toga probudili u 9:30, čilali dva sata I odšepesali do bivka dobrano iza 12. tamo smo se družili sa Borisom I Sašom koji su sinoć prije penjali spomenuti Severni Raz, ali nek oni o tom pišu. Popodne se vratio ostatak ekipe iz istog tog Raza, lakša varijanta, s njima smo se podružili, otišli do auta, kasnije na pizzu u Gozd Martuljek I kući. Lijep vikend u Alpama je za nama.