Sjeverni Triglav

U četvrtak sam se zaputila na Sljeme niti ne očekujući koji planovi će se tamo iskovati. Dakle, dok tamo penjemo Martin i ja, dolazi Kruno s prijedlogom: 'Idemo Mateljan, Neven i ja u Alpe i treba nam četvrti.' Kako je Martin već imao dogovoreno, rekoh ajde može. U petak navečer bili smo u Aljaževom pomireni s nekoliko sati spavanja, buđenje je u pola 5, kretanje u 5 i 15. Plan je bio Skalaška in Gorenjska smer na sjevernoj Triglavskoj, 1000m, V+. Prvi smjer u Alpama, ma može. Kruno je vodio sve cugove, a Neven i Mateljan se izmjenjuju iza nas. Na pristupu smo malo fulali i izgubili nešto vremena pa je ispred nas na ulazu bilo 5 Slovenaca. Imali su čisto dobar tempo pa si nismo smetali nego su nam nakon nekoliko cugova pobjegli. Prvi dio Skalaške smo prehodali i navezali se tek u prvom IV cugu. Neki glupi pimplavi krušljivi ulaz po kojem sam prvo dva puta procurila dok ga nisam prošla (to mi je teže palo i od V+ detalja kasnije). Dalje penjemo, malo vučemo paralelku, pa je trenje pa ipak penjemo i tako svega pomalo, pločica, kamina, trave. Detalj je fora ploča koja je više psihički teška nego fizički. U četvorkama imaš milijun grifova koje ne smiješ primiti da se ne odvale, a ovdje nekoliko ali dobrih pa ti na kraju dođe tu negdje +dupe ti visi iznad doline (sve gledano iz perspektive onoga koji se šverca kao drugi cijelo vrijeme). Ima u smjeru hrđavih klinova (štandovi su svi na njima). Kruno je najviše ostavljao frendove za osiguranje. Neven i Mateljan su ponegdje zabili koji klin, najčešće za štand. Zadnji dio Gorenjske smo se opet razvezali i odhodali do vrha, smjer izlazi iznad Plemenica. Silazi se malo po livadicama dok se ne dođe na put prema Luknji i Aljažu. Idući dan krmimo dugo i krepani nismo za niš nego glumiti tuljane na žalu Triglavske bistrice. Popeli smo se prije toga do slapa Peričnika (isplati se ići vidjeti, mjesto je zakon). And that's all folks! :)