Izvjestaj 2 u 1: Onaj prosli vikend i ovaj vikend

Onaj prosli vikend (7. i 8. 9.) uputili smo se u dva auta na Dabarske kukove. Pokusaj s mojim autom da budemo tamo vec u petak navecer neslavno je propao na autoputu zbog mehanickog defekta, no uspjeli smo se vratiti do Zagreba te krenuli u subotu ujutro. Dakle, u subotu ujutro u Gospicu smo se okupili u sastavu: Kruno, Ivana, Sasa, Igor C. te Didi, Marta, Zeljka i ja. Nesto kasnije, po stijenama je to izgledalo ovako: Kruno i Ivana u Attraverso l' arcobaleno, Sasa i Igor u Velebit express, Didi i Marta u Singing in the rain, Zeljka i ja u Risveglio. Nazalost, Kruno i Didi su negdje pokupili kakvog parazita ili nesto pa su patili od glavobolja i mucnina. No, dok je Kruno povukao do kraja, Didi je ipak morala odustati u prvom cugu. Zato su se poslije Ivana i Marta uputile u Colori di autunno. U medjuvremenu su Sasa i Igor odradili VE (kojeg su odlucili skoro ponoviti u Balkan express varijanti) i odjurili u Singing in the rain, dok smo Zeljka i ja ispenjali VE. Sa prvim zrakama mraka svi smo izasli iz smjerova i odvezli se do doma u Ravnom dabru. Sutradan smo se podijelili Kruno i Ivana u Bojaninu, Sasa i Igor u Altweibersommer, Marta i ja u Ma Jo (sa izlazom kroz La figliu), a Zeljka i Didi na hodacku turu. Nakon toga u Gospic na pizzu i pravac za Zagreb. Lijepi vikend, savrseno vrijeme, steta sto nas nije sve zdravlje posluzilo. Ovaj vikend (14. i 15. 9.) opet dva auta, ali u Paklenicu. U mom popravljenom auticu Nina, Sasa, Irina i ja, a u drugom Marko, Ana, Mirna i Zeljka. Svi se ujutro nasli kod Dinka, naravno, pa u smjerove. Marko i Ana su otisli u Oprosti mi pape, a mi ostali u klance. Ja sam imao zelju ispenjati Srednje rebro, prvi put nakon svoje skole, pa su se Irini i meni pridruzili Nina i Sasa koji su penjali iza nas. Dakle, smjer koji zaista ima svega... i ploca i kamina i precnica i granja i klinova i lijepih pukotina... i savrsenu stijenu za izlezavanje na suncu na kraju smjera! Nakon toga je Irina pozeljela penjati Danaju pa smo se mi tamo zaputili, dok su se Nina i Sasa otisli namakati u more. Pod stupom smo nasli Mirnu i Zeljku koje su sredile Danaju i odlucile se dalje za Abseil pistu, koju su zacinile sa malo Rebeke. Zatim se svi zajedno spustamo do parkinga pa na veceru. U nedjelju ujutro taman kako smo slozili satore i stvari pocinje kisa pa se nalazimo kod Dinka i smisljamo sto cemo. Moj auto optimista odlucuje pricekati razvoj situacije jer se cini da bi se vrijeme moglo popraviti, a drugi auto se odlucuje na setnju do Bojinca. I zaista, sunce izlazi, stijena se susi i oko podneva smo u Skradelinu... Irina i ja u Gospodju Blüher, a Nina i Sasa u Aigora (puno ljepsi izbor nego prvotno zamisljeni Flex i Rex). Drugi, treci i cetvrti cug Gospodje su ocijenjeni sa 6a! Hmm. I dok to jos nekako drzi u drugom cugu, pogotovo ako nisi krakato djubre (a ja nisam), u trecem cugu se radi o jednom gibu (koji sam se ja, sljepac, navukao, a Irina prosla slobodno), a cetvrti moze biti max. 5b. No, jako lijepi smjer, savrseno za nedjeljno rano poslijepodne. Onda smo maznuli kasni rucak kod Dinka i zapicili doma! Zaista fantastican vikend!