Ja sam bila na dabrovima i prvi put u svojoj skromnoj penjačkoj 'karijeri' osjetila strah o kojem evo razmišljam jos i danas...
Bila sam tam s Velebitašima, odlučili smo penjati i klasične smjerove (tak da sam žalila za onim kladivcem i klinovima, Turbo :) pa smo se u subotu uputili dvije naveze u Vranjkovic kuk penjati smjer Poslednji dnevi hrepenja , ocjena IV.
Zaključili smo da je smjer zafuknjena :) Autori Slovenci (nisam zapamtila imena), pa i ocjena primjerena njihovom ocjenjivanju-zahtjevnija od svih mojih dosadašnjih četvorki.
Smjer je navodno dugačak 150 metara, al mi smo procjenili da je nešto kraci...
Penjala sam s Ana Marijom i trebalo nam je puno, 4 sata, a za to krivim sebe i svoj zbunjeni pogled u detalju drugog cuga, mada nisam ni kroz sljedeći cug projurila...
U u nedjelju laganini, osigurani smjer u okruglom kuku, Risveglio dei mascherini, 5c, 95 metara - sasvim druga pjesma, guštancija i uživancija...
Kak je oko podne počeo jak vjetar koji je malo navlačio oblake, malo ih rastjerivao, nismo više išli penjati... pa sam malo bacila oko na obližnje puteljke, prošetala, nabrala šaku šumskih jagoda (nevjerojatno da ih je još bilo) a kad smo se svi skupili, krenusmo put Zagreba...
Sanja