Mangart, Jugozahodni raz

Evo kratkog pregleda s jednog druženja među odsjecima Mangart, 29.08.2015. Jugozahodni raz Iako je izgledalo da ću ovaj vikend morat preskočiti penjanje, stvari su se posložile i vikend se oslobodio. Našla sam se u pravo vrijeme na pravom mjestu i „uvalila“ se Velebitašima u pohodu na Mangart. Prvi je plan bio dva dana, ali smo se na kraju dogovorili da će ipak biti samo jedan (ali vrijedan). U pet ujutro smo krenuli Viki, Fuji i Vajdić put Slovenije. Kavica u Tarvisiu i eto nas u 9 na parkingu na passou ili kak' bi Slovenci rekli na sedlu. Tu srećemo Čepu i Luksa (Velebit) i nakon kraćeg vijećanja odlučujemo se za pristup koji je mrvicu duži, ali izgleda manje zahtjevan. Nakon cca sat vremena (možda nešto više) po penajnja uzbrdo po lijepoj livadici prateći ovčju stazu (i drekece) eto nas pod smjerom. Naravno, ja sam po običaju dovukla zadnja. Dok sam se ja dovukla ekipa već našla ulaz u smjer, Čepo i Luks već peglali po prvom cugu, a 50-tak metara ispod nas smo vidjeli Želježničarce (Željka, Iva, Šampita i Dragec). Pretpostavili smo prvo da idu u nešto drugo, ali se na kraju ispostavilo da i oni idu u isti smjer i da već sat vremena traže smjer tako da su došli pod smjer moglo bi se reći ne baš sretni. Ja sam krenula kao prva u smjer oko 11 i prvi cug je bio sasvim ok. Ima spitova te iako vijuga put je sasvim logičan, a i uz dvije naveze ispred mene stvarno bi bilo tragično da se izgubim ;) Na prvom štandu je bio blagi kaos jer je veći dio mog boravka na štandu bile prisutne barem tri naveze. Viki vodi drugi cug i polagano pušta ekipu iz Želje da nas prestigne i mi nastavljamo u svojem tempu ostatak smjera. Treći cug vodim opet ja. To je jedan od lakših cugova i već ga se danas uopće ne sjećam. Viki vodi sljedeći cug, koji joj zadaje manje muke. Helikopter koji je spašavao penjača iz nekog od susjednih smjerova (to smo tek naknadno saznali) nije pomagao jer je stvarao nervozu, a bome i buku. Na sve to tu je još i trenje, ali uz pomoć Vajdića eto Viki na štandu. Tu nam su nam Fajdići već pomalo počeli bježati, ali i kraj smjera više nije toliko daleko. Kreće ključni cug, spitovi su tu, novi novcati, sjaje se, osim naravno prvog kojeg nikako vidjeti. Sve je super zaspitano, ima i klin od originalne verzije smjera. Dečki su prije prvog spita stavljali čok, ja sam bila objesila gurtnu. Ispostavilo se na kraju da sam zbog prebacivanja s karabinera na dugi komplet uspjela nepravilno ukopčati tako da uopće nije imala funkciju. Pošto je bila meni tu za glavu i nisam znala da je bilo krivo ukopčana ona je svoju funkciju ipak odradila, a za drugi put ću znat bolje ;) Kako sam prvi put vodila neku peticu, bila sam ful uzbuđena pa je bilo i malo petljanja s kompletima jer od uzbuđenja nisam stavila svugdje dugi komplet da smanjim trenje, a i halfove se moglo bolje ukopčat. Uglavnom, uspjela sam doći do štanda bez trenja J. Gore sam bila toliko sretna i uzbuđena da sam autoblok složila jedno iz šestog pokušaja. Nakon dubokog udaha, sve složim po PS-u i krenula Viki za mnom. Zadnji cug pred nama je dvojka (iako mi se čini da bi moglo možda bit i mrvicu više zbog ploče na trenje). Osim te rampe na početku, cug je ful krušljiv. Već smo mislile da sam zalutala kad se pojavio Vajdić i potvrdio da sam na dobrom putu i da mi je štand blizu. Eto zadnjeg štanda pa još desetak metara do livadice gore i eto smjer je popet. Opet dogovor (a i oklade su ovaj puta padale) kojim putem dolje, brži i teži ili duži i lakše i odlučujemo se za varijantu duži i kraći. Za to se trebalo popeti na vrh Mangarta, koji je baš lijep i ima super pogled (eto vidjela ja Triglav po prvi put), al sam ja krepala do gore, mantalo mi se i nije mi bilo lako. Iako nisam osjećala glad, glad je bila uzrok tome i nakon sendviča i 10 minuta odmora stvari sjedaju na svoje i krećemo lagano po feratici dolje. Silaz nije bio težak i oko 19 eto nas u domu na sedlu (cca 1,5 sat). Osim Čepe i Luksa, ostatak ekipe je dolje pa slijedi uobičajena izmjena iskustava i dojmova, velika čaša vode pa pivica i mi krećemo put Zg-a dok oni ostaju prespavati i sutra idu u nove pohode. Mirna