Kad vec i ja moram cubit uz komp, evo dodatak Turbovom izvjestaju.
U cetvrtak smo oko 12 stigli do kanjona, kisica je padala i jedino je Marko Bejuk bio nabrijan i htio odmah ic penjat. Pavao i ja nismo bas bili sretni, Zrinka i Mac li-la.
No kisica je pocela jenjavat, pa smo krenuli prema smjerovima. Zrinka, Mac i ja u Aigora (na skolici sam to penjala s Mateljanom), a Marko i Pavao u Frau Blücher.
Aigor je bio skroz suh, prvi cug je poveo Mac, pa drugi i treci ja, cetvrti Zrinka i onda zadnji opet Mac. Bili smo super brzi za trojku, bez ikakvih petljanja i bas je bio gust penjat.
Drugi dan smo se zadnji izvukli iz kreveta, dogovor je pao da idemo u Bracni, Pavao i ja, te Marina i Mac.
Dovukli smo se ispod ulaza u smjer valjda oko 11:00, prosli pored Tine i Zeke u Karaboreu, i gledali 3 naveze ispred, valjda vec u 3. cugu Bracnog...
Prvi cug sam krenula, stijena pa hodanje po siparu i tako nekoliko puta do prvog standa... Ocjena je neka 4b. Drugi cug je poveo Pavao i malo se gubio, standao na drvo pa sam onda isla ja, probala lijevo do nekog valjda abseil standa onda otpenjala i nasla smjer desno.
Mac i Marina su penjali prema nama sa prvog standa. Taman je Pavao kretao u sljedeci cug kad se zacula grmljavina. Barem je moj mali mozak tako mislio, cudno, jer je bio lijep dan. A onda sam shvatila, kamena lavina!!! Vikala sam dva puta kameeeeen, otrcali smo pod stijenu (zivio previs) i bas sam se okrenula da vidim 3 kamene gromade u zraku iznad mjesta gdje smo bili. Preskocile bi nas, al svejedno nije lijepo. Preko puta, iz Bijele rampe, neki lik je vikao, maknite se odande. Bi mi, samo nisu jos izmislili teleportiranje.
Mac i Marina su bili jako tihi i vec me poceo obuzimat neki osjecaj, al je onda Marina zacvrkutala - sve je ok :)
Bila je uladjarena, Mac nije jer je taman dolazio do nje, al ga je zgrabila za ruku kad je cula moje vikanje, i bacila se uz stijenu. Bravo, Marina!
2-3 minute nakon lavine zvala je Tina sa Zekinog moba (malo me zbunila :) da pita jesmo li ok. Naime, oni su iz Karaborea gledali kako to sve leti, navodno do potoka, pol brda se odvalilo ;) Hvala na brizi, lijepo je cut prijateljski glas.
Nakon svega (valjda se kuzi drama) zakljucili smo da nam je dosta i da idemo kuci! Pardon, kod Dinka.
Malo smo otpenjali pa onda abseil do ulaza u smjer. U medjuvremenu su se spustili Svicarci koji su i odlomili kamenje u 5c cugu, lik se objesio na glondju sa obje ruke i odvalila se... Pao je u stranu jer je samo jedna ruka stradala, valjda je polomio koscice sake, nije lijepo izgledalo. Ispricali su se i rekli da su se brinuli jel nas sto pogodilo. Njihovi prijatelji u druge 2 naveze nastavili su penjati i bez greske prosli taj 5c ili vec koja je to ocjena sad.
Ta Paklenica mi nije bas nesto, valjda ce se popravit ;)
Eto, toliko od mene. Mozda ce i ostali nadodati svoje dojmove...
Pozdrav,
Zeljka