Prošli vikend se okupilo veselo društvance u sastavu: Zrinka, Don Luka, Zeko, Željka, Davorka, Marko (Bejuk), Ivana, Mirna K, Mateljan, Kruno i ja te smo se zaputili na penjanje na Dabarske kukove.
Na početku je bilo da li Paklenica ili Dabrovi, hoće li biti na Dabrovima prehladno, al pošto se u Paklenici bilo prethodna dva vikenda te je možda zadnji penjivi vikend na Dabarskima, svi su se složili da se ide da Dabarske.
Prvo okupljanje u Gospiću u Konzumu, a onda na jutarnjoj kavi/čaju u birtiji "Sport" gdje smo se podružili s ekipom Željezničaraca koji su također išli na penjanje.
Iako je jutro bilo hladno, bojazan od hladnoće je splasnula na jutarnjoj kavi - u 9 ujutro na terasi birtije u Gospiću na suncu skoro pa vruće u majici kratkih rukava.
Kad smo se dopeljali do kukova, podjelili se u naveze i porazbacali
se po smjerovima. Kruno, Ivana, Mirna i Mateljan su otišli na Božin
kuk, prva naveza u Energia-0, druga u Lazaro.
Zrinka i Zeko u Altweibersommer, a Marko i Luka, te trojka Dav-Željka-ja
smo planirali u La figlia del Capitano.
Nas troje dolazimo pod smjer, Marka i Luke nigdje na vidiku, a u smjeru
na prvom štandu dvoje mađara, dvojica su na ulazu, jedan zihra jednog
tog koji je na štandu, a drugi samo sjedi sa strane. Prizor mi nije
imao baš nekog smisla. Stojimo tamo ponešto minuta da pokušamo shvatiti
što se događa, kojom brzinom će se stvari odvijati, ali se baš ništa
ne odvija, ovi gore nešto prtljaju, ovi dolje samo stoje... Reko, ne
bude ovo dobro. Vičemo Marku i Luki, njih dvojica otišli u Ma-Jo.
Šta ćemo mi... ajmo u Rolling Stones, to Željka i Dav nisu penjale, a nije teško. Je u hladu, ali preživjet ćemo :)
Smjer sam penjao jednom s Bunikom, čak i nije bezveze :) Prvi cug ima dio od dva-tri metra (četvorkica) gdje treba pogledat što i kako, drugi cug je skroz fora sa zanimljivom detaljem (5b), treći ima detaljčić na početku. Obavezno imajte duge komplete za drugi cug ili furajte halfove jer ide malo desno pa lijevo pa desno. Željka je vodila prvi i treći, ja drugi cug.
Iako je smjer u hladu, nije bilo previše hladno, prva dva cuga sam bio u kratkoj majici, za treći sam navukao duge rukave jer je malo zapirkalo :) Na vrhu malo chillanja, upijanja sunca, klopanje, fotkanje, a onda lagani spust do dolje.
Kad smo se okupili kod auta, zapičili smo se do kuće u jednoj od "Duliba" gdje smo se svi smjestili. Kućerak skroz fora, dolje zajednička prostorija s kuhinjom i 4 ležaja, u potkrovlju spavaonica s 10 ležaja. Sve samo za nas :) Pogled na okolne kukove odozdola je presuper. Imali smo i kućnog ljubimca, prepariranu mačku koja nas je zabavljala cijelu večer :) Navečer kuhanje hrane, pijuckanje pive i Beherovke koju je Zeko dofurao te cijelo vrijeme neka zajebancija, a pred kraj nas je i Zeko zabavljao s gitarom.
Sama atmosfera vani navečer je bila prezakon, prvo skroz vedro sa skoro punim mjesecom, a kad se pojavila lagana magla, bio je skroz mistični ugođaj.
Obzirom da su noći i jutra hladna, nismo se previše žurili s ustajanjem, fino se naspavali, doručak, kuhanje kave i čaja, bez žurbe i nabrijanosti.
Kako se ponoći sve smrzlo, ujutro smo imali pravu kišu lišća s drveća, prizor i zvukovi tog lišća su bili fakat očaravajući.
Kad smo se otfurali pod kukove, podjelili smo se opet u naveze: Marko, Luka i Željka u Altweibersommer, Mirna i Mateljan u Austrijski greben, Zrinka i Zeko te Davorka i ja u La Figlia del Capitano, a Ivana i Kruno su otišli na planinarenje. Ovaj put smo imali sreće pa nam u smjeru nije bilo nikoga.
Smjer sam penjao jednom jako jako davno pa se nisam sjećao praktički ničega. Prvi cug me malo iznenadio na jednom dijelu nije baš bilo jasno da li ići s lijeve ili desne strane, ako se zapucaš u teškoće moglo bi biti problema, a pod samim prvim sidrištem spit skroz desno mi nije imao nikakve logike.
Drugi cug je zbilja lagan, neki detaljčić na početku koji zbilja nije težak, iako dijeli ocjenu prvog cuga, daleko je lakše, treći cug ima neugodnu prečnicu na samom kraju, tu me bilo frka da Dav ne zvizne jer je "kratka".
Četvrti cug je fakat, što bi se reklo, bombončić :) Lagano, konkretni grifovi, a treba se gibati. Peti, ujedno zadnji i najteži cug (5c) je isto zabavan, u ključnom dijelu se prvo" na dilfera" prođe ljuska, pa se na ravnotežu izlazi na nju, a onda izlazak preko malih, ali konkretnih grifova. Nema potrebe za hvatanjem drveta, tko se hvata za drvo, papak :)
Gore na vrhu smo malo uživali u pogledu, a onda se spustili do auta. Kao da smo se dogovorili, u isto vrijeme dolazi trojac iz Altweibersommera, a koju minutu poslije i Mirna i Mateljan. Dolaze i Željezničarci, podružili smo se na parkingu dok nisu došli Ivana i Kruno, a onda smo se potrpali u aute i zapičili u Gospić u pizzeriju gdje smo se natrpali hranom, još se malo podružili i zapičili doma.
Što reći... meni zbilja jedan od najboljih vikenda na Dabarskim kukovima. Em zbilja prekrasni jesenski dani, vedro nebo, penjanje u kratkim rukavima, a Velebit standarno u jesenskim bojama, samo da sjedneš na vrh kuka i da gledaš uokolo bi bilo dovoljno za užitak. Još kad dodaš atmosferu i zajebanciju, ne znam kad sam se toliko nasmijao kao taj vikend, samo mačka me je satima nasmijavala :)
obruT
--
Zeko:
Sad ispada da je sve bilo savrseno i sjajno i bajno. :-)
Evo par komentara izrazenih negacijama...
- cijeli vikend NIJE bilo oblacka na nebu
- NIJE bilo gotovo ni daska vjetra
- nitko NIJE popeo vise od dva smjera
- nitko NIJE popeo ni vise od dva spita u Tempo Vulcanu
- don Luka NIJE uspio izvesti trostruku piruetu u kaminu Altweibera
- Zrinki i meni NIJE bilo Madjara u smjeru
- Kruno se NIJE vratio iz smjera prije mraka
- Mirna i Mateljan NISU popeli Austrijski greben (a ne znam ni koliko su sipka nabrali)
- ni Zrinka ni Davorka se NISU navukle u detalju La Figlie
- nitko NIJE uspio skinuti Turbov maticar sa prvog standa Altweibera
- preparirana macka NIJE bila u kuci (ali je znala iznenadit na nekim drugim mjestima)
- Ivana NIJE vrisnula kad je nasla macku
- ni Luka ni ja NISMO pojeli bas one pizze koje smo narucili
--
Marko:
Htio bih još jednom posebno naglasiti:
- NIJE padao snijeg
- NIJE padala tuča
- NIJE grmilo
Kletva je skinuta!
Pozdrav,
Marko