Bila je srijeda ... Željka je se oglasila na listi i odmah me zagolicalo, nisam dugo bila u dugima, ma nisam dugo bile nigdje ... I kako tako dugo nisam bila nigdje sto misli po glavi. Je li hladio, je li toplo, mogu li ja i sva ta standardna egzistencijalna penjačka pitanja. I uvjerilo me da mogu i uvjerilo me da će vrijeme biti dobro i krenusmo mi u subotu u zoru. Kmeco, Mac, Željka i ja. Kako sam večer prije „ružila“ na korporativnom domjenku krivila sam vrat cijelim putem do dolje tako da se ne sjećam tema razgovora iz auta, samo je bi neki komentar s Likom i tmurnošću. Ali ima tko će branit boje Like. J. Doduše da nije bilo Maca ostavili bi našu Ličanku usred Like. Nakon svetog Roka sija sunce, pije se tradicionalna kava kod Dinka, gdje nam se pridružuju Pero i Irena (Željo). Biraju se smjerovi i krećemo. Željka i ja odabiremo klasik Oprosti mi pape. Nema se što puno tu za reći, poznato je zašto je klasik. Nagovarao nas je Kmeco da odemo prvo u Olivera Dragojevića pa onda u Oprosti mi pape, ali nama se nekako ta ideja nije svidjela i odabrali smo klasičnu stazu kako bismo doše pod smjer. Ja sam se držala ok, lagano štrikanje, ali išlo je to bez problema. Gore čilanje, selfie za vađenje masti Kruni i Ivani koji su odustali radi „hladnoće“ . Odlučimo se još za Prijatelju moj jer je bilo vremena, a taman je to još bilo na suncu. Tu sam se već malo više borila s glavom, ali pobijedila sam. Onda se nalazimo svi na parkingu. Peri i Ireni se pridružio još i Danko. Spuštamo se cugu uz more uz moje veliko negodovanje kršenja tradicije ispijanja pive kod Dinka (ali smo to kasnije ispravili rakijcom s nogu na šanku), a i zalazak sunca je stvarno bio super. Opuštena atmosfera se nastavlja uz večericu i pivce (vince) u gss kući. Planirani gulaš se pretvorio u izvrsnu piletinu s gljivama. Lagano preslagivanje dojmova, slanje podrške Jugu koji je nastradao prošli vikend u Juhi i lagana čakulica do „dugo u noć“ (u 22 smo krenuli u krpe).
Ujutro sve sivo. Ja lagano opstruiram penjanje, ali su me brzo i lako uvjerili da će biti sve ok i dogovorili smo se za kolektivno skakutanje po Oliveru Dragojeviću. Moji novi frendovi su upoznali sa stijenom, ja sam ponavljala gradivo, vježbala, opet se malo borila s glavom i opet pobijedila i put dolje. Irena, Danko, Kmeco i Irena odlaze još i u Oprosti mi pape, a mi ostali na pizzu i pivu. Nakon što im je pape oprostio ostatak se pridružuje na pizzi i lagano put kući po staroj cesti i ulazak u restoran Vila Velebita, u kojem se dobro zabavili uz Amy Wonehouse, Hotel California i kalašnjikov na stolu i ćelavce na ulazu. Iako sve zvuči sumanuto i jako dramatično (a u stvari uopće nije), radi se o jednom vrlo pristojnom lokalu s ugodnom poslugom i normalnim cijenama. Odlučili smo sljedeći put isprobati i neku hranu.
Uglavnom jedan jako ugodan vikend, svakom je poslužio za neko vlastito slaganje u glavi.
Mirna