Moje zadnje dvije Paklenice

Paklenica 20.-22.6. Sve smo se dogovorili... i onda veli Luka u cetvrtak na Jarunu, Pa zakaj ne odete u Mosorasa? To bi ti i Mirna mogli bez problema! I fakat, nije mi uopce palo na pamet, a vec si dugo zelim to ispenjat. Pa smo se malo raspitali o smjeru (toliko da je Kruno rekao, Dosta price, idite ga vise penjat!!!), i odlucili da bi bas i mogli. Krenuli tako Nina, Sasa, Mirna C. i ja u subotu oko 10 iz Zagreba, stigli u Starigrad oko 13 i posto nije bilo prevruce otisli Mirna i ja u Frankenstiina za lagano upenjavanje, a Nina i Sasa na plazu. Navecer se raspuhala bura i nije stajala cijelu noc tak da smo cak rekli da bumo ujutro vidjeli da li uopce idemo u Anica kuk. Nekak sam nevoljko pristao na kasniju varijantu budjenja pa dok smo sredili dorucak i ostale pripreme prema smjeru smo krenuli tek oko 9:30. A trudnicari u Barba Antin. U smjer ulazimo u 10:30 i konstatiramo kako bas fino, nema nikoga, i, naoruzani trima skicama, litrama vode, hrpom zeljeza, krecemooooo... Ocjene su zaista cvrste, prave alpske IV-orke, ako ne i jace mjestimice. Orijentacija nije problem jer ako ne vidis spitove onda samo pratis smjer prema skici ili gledas gdje je stijena najvise ispolirana i bit ces na pravom putu. Prva tri cuga nas je jos sibala bura pa smo penjali u dugim rukavima i tako sve do kraja, nije uopce bilo vruce. Stijena je stvaaarno izlizana tako da stvarno moze pojacati opci dojam tezine penjanja. Mic po mic, i eto nas u rupi na kraju sedmog cuga i sada slijedi kljucna duzina. A stijena... kao da nas je netko teleportirao na neko potpuno drugo mjesto; nema veze s onim po cemu smo do tada penjali. Nevjerojatno! No, krenem ja... prvih 10-ak metara ispod previsa su zaista odlicni grifovi i onda izadjem na plocu i pogledam gore... svaka 2-3 metra spit. Fino pomislim, ali onda mi sine da svaka ta 2-3 metra treba dobro zaraditi. No, samo hrabro i zaista se da, skoncentrirano, pazljivo, malo po malo, bez obzira sto ponegdje imas osjecaj da penjes po mramornoj stijeni, ali svako malo se moze i odmoriti. I sve je islo vise-manje OK (uz manje ili vise graciozno kretanje) i bas sam bio sretan i ponosan kako sam sve rjesavao, do 2 spita ispod alke. I nikako i nikako i nikako! Nikako namjestit ruke i noge da se osjecam dovoljno sigurno da se izvucem do tramvajca za kojeg se nadam da me ceka nekih metar izvan dohvata. Pa krenem probat pa se spustim odmorit. Pa krenem opet i opet se spustim. Pa kad sam konacno prelomio u sebi da iztehniciram taj dio onda mi ni to nije bilo jednostavno izvest. Jebiga, nekih pola sata sam bio u tom faking detalju, jos sam ga danima sanjao, jadna Mirna se smrzla dolje na standu. Kad sam se docepao alke nisam vise imao snage produziti dalje do pjescanih satova na koje su nas svi upozorili da treba na njima standati. Zadnje dvije duzine su zaista krasne, crvenkasta stijena, formacije kakve bas volim penjati, ali vec sam bio prilicno potrosen da sam opreznije prolazio ono sto bih inace samo projurio. 6 i pol sati nakon ulaza eto nas na izlazu iz smjera! I na suncu! I dalje sami; u cijelom Anica kuku penjali smo samo mi i jedan navez u Velebitasu. Spust preko Anica kuka je dugotrajan i pokazao se ipak malo koban za moje koljeno tako da sam lagano sepajuci stigao u klance i odlucio da sutradan necu nista penjati. A sto su Nina i Sasa dozivjeli u Barba Antinom smjeru, to ce morati oni ispricati. Sutradan su njih troje otisli u Tinin smjer, penjati prave 4-orke, a ja na jako osvjezavajuce kupanje u burom dobro ohladjenom moru. Navecer su jos Mirna i Sasa ubili 2,5kg dagnji na buzaru pa onda svi krenuli za Zagreb. Paklenica, 27.-28.6. Kako nisam htio forsirati koljeno u Gezojze, a penjalo mi se, nadao sam se da ce se ukazati neka prilika za novu Paklenicu. Spas su mi ponudile Ana i Adriana koje su takodjer odustale od Alpi i odlucile se za Jadran. I tako se dogovorili da cu ja u subotu ujutro busom za Zadar gdje ce me Ana skupiti, a navecer ce nam se pridruziti Adriana i Ivek. U 9:30 stizem u Zadar i u 10:30 vec smo smjestili stvari u apartman i krenuli prema kanjonu. Plan je bio nesto lagano, sa laganim pristupom, a kako je (prema rijecima rejndzera na ulazu u NP) u Paklenici bila cijela Slovenija odmah smo stali pod Vitrenikom i otisli u Oprosti mi pape. Tu se sve zna, nema se kaj pametno dodati. No, u istoj stijeni ima jos par smjerova, a meni je za oko zapeo onaj zvani Krele. Bas bezvezno ime za smjer koji se pokazao vrlo lijepim... 100m neosigurani smjer, lijepa IV-orka, prvi cug ravno gore po vrlo logicnoj liniji, ima dva nekakva spita, a na standu spit i klin. Stand je ispod neke glondze oko koje se cini da se moze proci i lijevo i desno; desno cak djeluje malo lakse. No, nalijevo se nazire neki klin koji viri iz stijene pa se odlucujemo za tu liniju. Ulaz u drugu cug je blago prevjesni detalj, ali na zaista odlicnim grifovima; dalje se napreduje po grebenu do kratkog kaminceka nakon kojeg se izlazi na vrh smjera. U tom drugom cugu ima ukupno 3 klina od kojih su 2 odmah na pocetku. Dakle, smjer za preporuciti... vrlo je lako za osiguravanje, uglavnom gurte i cokovi, mislim da sam cak i jednog frenda uvalio. Poslijepodne smo proveli na plazi, przeci ono koze sto nismo izlagali u smjeru. More je i dalje fino rashladjeno. Navecer smo svi na okupu, medjutim imamo neke razlicite planove. U nedjelju Adriana odlazi na yoga-radionicu u Crikvenicu tako da se Ivek pridruzuje Ani i meni, i mi idemo penjati. Prvo u Tinin smjer i tu njih dvoje naizmjenice vode, a ja samo za njima. Nakon toga, po mom izboru, idemo u smjer Andi & Max. Rekoh, 70m 5c, nemre bit ne znam kak tesko, budem ja poveo, a njih dvoje ce to izvuc. Prvi cug ima 40m, od kojih je prvih 36 zaista krasno penjanje. Zadnja 4 metra smjer poptuno neobjasnjivo precka nalijevo do standa! Stojim na zadnjem spitu i ne vjerujem!!! Iznad mene se nastavlja prekrasno razvedena stijena i tu nema nista, a lijevo se precka preko potpuno celave ploce do standa. Jebiga, sta je tu je, preko kompleta sam se prebacio i cekao da mi se partneri pridruze. Ivek se malo vise nagnjavio, 2 mjeseca pauze poslije skole se osjete, Ana je prosla bez nekih problema. E sad, sta dalje? Da li idemo gore u novi 5c cug koji ne izgleda bas obecavajuce ili se spustamo. Ja rekoh, idem probat, kad smo vec do ovdje dosli pa bumo vidli kak je. Nije mi se bas svidjelo! Cini mi se kao forsiranje ploca i radijatora, tako da sam nakon treceg spita otisao nalijevo u nekakvu zajedu i tu fino napredovao po vrlo ostroj stijeni. Sve savrseno drzi i za ruke i za noge, a ima par drveta i grmlja za medjuosiguranje. Gore sam izbio na neki stand uredjen za abseil i posto su Ana i Ivek odlucili da ipak nece za mnom, spustio sam se do njih pa smo onda svi skupa krenuli dolje. Sa prvog standa se tih 40 metara taman moze spustiti za 70-metarskim uzetom (iako smo se mi spustili na spojena uzeta). Dakle, Andi & Max... nije mi bas jasna autorova ideja u ovom smjeru, mislim da se mogla povuci puno ljepsa linija! Spustili se do Dinka na veceru pa za Zagreb. Krasan vikend, steta samo za taj drugi smjer koji su mi partneri vise proveli viseci na standu nego penjuci. Sorry!