Sedam sunčanih dana u lipnju...

Da ne bude klasični format izvještaja evo u obliku lekcija koje sam dobio tijekom ovih sedam (ne skroz) sunčanih penjačkih dana. Drugi puta ću pametnije... :) Lekcija 1: Ne penji u podne... ...kad je 30 stupnjeva u hladu! Datum je 04.06. lokacija je Arco... Kako smo Željka, Pavao, Luka i ja dan prije tek oko pola 1 u noći stigli u kamp u smjerove krećemo kasno prijepodne. Željni penjanja zanemarujemo vrućinu na kratkom pristupu ( sektor Mont Colt - Sao Paolo je na 5 minuta od kampa ) i bacamo se na posao. Luka i ja biramo smjer sugestivnog imena Caldo inverno (Topla zima, hm...). Tvrđih 5c pretvara se u 6a kad vas odozgo pali podnevno sunce. Teško se diše i ruke se neobjašnjivo lako napumpavaju. No penjanje je lijepo i raznovrsno, a i štandovi su u hladu. Obojci paše lakši tempo pa završavamo tek oko 16 i ambiciozni plan od dva smjera prepravljamo u jedan smjer, kupanje u bazenu i pivicu u hladu! Klasika... No istog razmišljanja su i Željka i Pavao kada se nešto iza nas vraćaju iz svog smjera u kamp, pa izgleda ipak nije problem u nama! Lekcija 2: Croatian girl who went to Arco... Ovo zapravo nije moja lekcija, nego Željkina... Biti u blizini kada Željka pokušava od talijanskog konobara na engleskom saznati što mora naručiti da dobije kavu s mlijekom... neprocijenjivo! :) Drugi dan je naručila cappuccino! U drugoj birtiji, naravno... :) Lekcija 3: Halfovi su bolji od tvinova... ...štogod Pavao mislio o tome! ;)) Obzirom da smo se prvi dan spalili na suncu, drugi dan smo pametniji i nakon kave i šopinga u gradu, biramo sektor koji prvi dolazi u hlad... đabe! Smjer je zauzet, ispred nas dvije naveze, dvojčeki i trojčeki... Odabiremo rezervnu varijantu, ponovo Mont Colt - smjer Afrodita. Prve dvije dužine, prekrasno penjanje u kompaktnoj stijeni prelaze kroz sljedeće dvije dužine u potragu za smjerom kroz žbunje i šipražje. Nekad se isplati pratiti spitove, Željka nas je to naučila! No, sljedeća dva, ujedno posljednja cuga popravljaju dojam, osobito zadnji štand koji se nalazi na tornjiću s prekrasnim pogledom na Sarca dolinu i Arco... Zašto su halfovi bolji od tvinova? Trebate vidjet Željkinu epsku borbu s trenjem u zadnjem cugu gdje su međuosiguranja u cik-cak liniji... Pavao, imam sliku za dokaz, Željka ne izgleda sretno, makar su joj tvinovi čitavih 200g lakši! ;)) Lekcija 4: Ne podcjenjujte gravitacijsko privlačenje stijena... Treći dan ponavljamo ritual od prethodnih dana, kava i šoping u gradu prijepodne, popodne put Parete Zebratte... Nismo ih očekivali, jer su prethodna dva dana bila sunčana, ali ne mogu reć da ih nismo vidjeli, premda su izdaleka izgledali kao sumaglica! :) Mislim na oblake, one prave ljetne, koji mogu istrest svašta... No, gravitacijsko privlačenje nastupa već na parkingu i žurimo pod smjerove... Luka i ja biramo zbilja laganu (ali hm... 400 metarsku) Claudiu (par 5-ica, max pišem 5b, ostalo 4-ke) i razmišljamo kako srušiti Pavlov i Mrkusov rezultat od 3,5h sa kampa prošle godine. Motivacija dolazi u obliku sve jasnijih oblaka koji idu u našem smjeru. Mogli smo se u bilo kojem trenutku okrenuti i apsajlati iz smjera, ali gravitacija je jednostavo bila prejaka, a mi na nju nismo bili imuni... Odlučujemo se na utrku s oblacima koju gubimo nekih 100m prije kraja smjera! Sručilo se na nas svom silinom! Prvo je nastao mrak, pa je krenuo pljusak, toliko žestok da nismo odmah skužili da se pretvorio u tuču... Skužili smo da nešto s kišom nije u redu kada su nas počeli bombardirati komadi leda veličine oraha!!! E da, još jedan razlog zašto su halfovi super - dva su štrika pa svaki od penjača može omotati jedno oko ramena kada počne tuča! Garantirano pomaže, ne znam zašto to ne piše niti u jednoj skripti za alpinističku školu... Moram još jednom pohvaliti našeg Don Luku, najkul penjača s kojim sam imao prilike penjati! Taj čovjek ne bi paničario ni da dobije mrtvu ribu zamotanu u papir! ;) Usred cijele gungule, jedini razgovor koji smo vodili bio je kad je Luka pitao: "e... a jesmo mi zatvorili šator?!" :) Luka care... Rezultat priče: uz prošlogodišnje penjanje po kiši i snijegu u Dolomitima, u karton pišemo i penjanje po tuči! Ne ponovilo se... Lekcija 5: Samo je prvih 5 cugova absajla zabavno... Nakon što nas je dobro izbubnjalo napravili smo procjenu situacije... Slap s lijeva, preko smjera kojim smo trebali proći, slap s desna, a nebo izgleda kao da nije gotovo s iznenađenjima! Radimo u tom trenutku za nas jedini logičan izbor: ŠTURA! Ovoga puta u smjeru pravog gravitacijskog privlačenja... Jedina prednost apsajla od 300m za nas je bila da smo se pretvorili u pravu apsajl mašinu... Moja uloga bila je čim prije pronaći sljedeće mjesto za apsajl, dok je Luka zaobilazio prepreke na kojima bi štrik mogao zapeti i izvlačio uže. Naučili smo i da se mokri štrikovi lakše zapetljaju od suhih - pomaže nositi štrik sa sobom (osobito i zato jer je stijena bila dosta položena)! Nakon samo 3 sata stižemo u podnožje, bez većih problema... Povratkom u civilizaciju saznajemo da je Juve izgubio od Barce! E da i zatvorili smo šator... Lekcija 6: U smjeru možete flaksati, makar ste smjer već ranije penjali... Lekcija je moja, iz Omladinke sa Kleka drugi produženi vikend 6 mjeseca, ponovio se... ( i mjesec i vikend mislim )... Adriana i ja prva naveza, Kranjec i Zrinka druga! Zrinka se, kao nešto nećkala bi li išla u Omladinku, obzirom da je Smudu sa prošlogodišnje škole ostala dužna ovaj smjer ( apsajl sa drugog štanda, hi hi hi... )! "Zrile...", dali smo joj obećanje, "...neće Smud saznat da si popela Omladinku, obećajemo!" ;) Za promašaj u prvom cugu krvim svadbu na kojoj sam bio večer prije i nekoga tko je zabio klin van smjera ( visio je doduše na klinu bežanec, trebao sam povezat ), ali eto... Inače prekrasno penjanje, pogotovo Akčeva varijanta... Klek je meni uvijek posebno drag... Drugi dan penjali smo Šeptrlju. U dva cuga nismo mogli puno promašiti... :) Dobar vikend! Lekcija 7: Sat vremena se može izgubiti i u laganoj trojci... Treći dugi vikend mjeseca, ponovio se... i mjesec i vikend! :) Krećemo put Gesausea. Umjesto Zeke koji zbog problema s koljenom odustaje, ulijeće Mrkias Markus Mrkus, čovjek nevjerojatno dobrog osjećaja za tajming! Onog trena kad mi Zeko isporučuje nož u leđa ;), Mrkus na drugoj liniji pita da li imam partnera za penjanje... Problem riješen! Napadamo Kalbling, alpskim stilom, direktno s puta u brdo, jer Kalbling je izgleda jedini vrh u Gesauseu koji ima manje od četiri sata pristupa! :D I stvarno se ima tamo što za penjat... Obzirom na gužvu u Herbst-Scholzu koju rade Saša, Tina, Zrinka, Luka i Mirna, Mrki i ja odlučujemo se za sigurnu varijantu, mozak na pašu i pratimo Krunu i Ivanu u Sudwestpfeiler, po vodiču samo 155 metara... Smjer je na kritičnim mjestima pospitan, ali dosta konkretan... Nakon prvog cuga 4-ke, sljede 4 cuga sa detaljima ocjene oko 6, minus i plus, prst palac (vodič je u UIAA ocjenama)... Biramo izlaznu lakšu varijantu i spajamo se na Sudgrat... 155 metara je u biti 155m plus izlaz od kojih još 150m smjera Sudgrat... Cijelim putem Mrki i ja pratimo tempo Krune i Ivane i onda u zadnjih 70ak metara smjera oni odjednom nestaju... Što smo točno Mrki i ja radili ne znam, ali po Kruninoj i Ivaninoj priči, dolazimo na vrh skoro sat vremena iza njih?!?! Po njihovom smrznutom izgledu, vidjelo se da nas zbilja duže čekaju... Gdje nam je iscurilo toliko vremena, meni je i dalje nepoznanica, ali Mrki i ja izlazimo iz smjera i spuštamo se u dolinu taman prije mraka! Ova lekcija je bila bezbolna! :) Da ponovim, super je taj Gesause, ponovio se... :) Pozdrav, Marko