'Ova Danaja je bas nekak zenski smjer!' veli Marija na vrhu stupa. I fakat je tak, nema tu nis na snagu, detalj je malo sitnjikav, ali nikakav poseban problem, zadnji cug je bas za gustanje... ali znate tu vec sve.
Na zadnji ovogodisnji skolski izlet krenuli smo u petak pred vecer, stigli u Peko vec po mraku. Neki vec udomaceni, s vremenom kapaju i drugi, u neko doba stize i ekipa koja je odradila Mosorasa... svaka cast!!! Malo gitare, pivice, gemista... dobra zajebancija... debatni klub posustaje tek oko 4 ujutro.
Ujutro tradicionalno okupljanje u 9 na parkingu pa u stijenu. Kako meni koljena dosta ogranicavaju izbor smjerova (laksi pristup, abseil silaz) i dalje sam na varijantama penjanja u Stupu. Partnerica za subotu mi je Marija koja ima zelju penjati Boru i Bijelu rampu, ali kako je dobila mene invalidnog, onda je Bijela rampa odmah eliminirana. Dok smo stigli pod Stup bio je jos kompletno u sjeni i relativno pust pa suptilno sugeriram da odemo u Danaju koja je malcice teza od Bore, ali daleko ljepsa. Vodim cijeli smjer, a Marija me bez problema prati, uz malu pomoc u detalju tipa 'tu imas za ruku, tamo za nogu, prebaci se nalijevo i hop gore na tramvajac'. Pred kraj smjera smo vec na suncu, ali je OK jer piha i neki lagani povjetarac pa neko vrijeme i gustamo na vrhu. Taman krecemo u Abseil pistu kad iz Trika izlaze Maja i Marina, a iz Saleskog Bojana i Viki koje u stopu prate jos Mirna i Luka. Na dnu se jos malo razvlacimo i razmjenjujemo dojmove te se za drugi smjer dana odlucujemo za Trik. Veli Maja da je ocijenjen 'slovenski', a da su 4-ke cak zajebanije od 5-ica. Pitam Mariju kaj misli, a ona veli, 'Pa ti bus vodio!'. OK, idemo u Trik...
Smjer je sa sjeverne strane, dakle stalno i kompletno u sjeni sto je sasvim ugodno. Ulaz u smjer nije obiljezen, ali nije ga nikakav problem pronaci... posred ogromne recimototako ovalne ploce ide ravna pukotina uz koju se nalazi linija spitova; na nekih 10-15 metara iz te pukotine viri neko malo drvce. Po skici iz vodica se lako skuzi i opcenito se vrlo lako prati smjer po skici. Dakle, ocjene su 4c, 5a, 5a, 4b. Po mojoj procjeni to bi bilo 5a, 5b, 5a, 5a. Nema bas nekih izrazitih detalja u smjeru (npr. u prvoj duzini neposredno ispod spomenutog drvca). Prvi stand je na samom vrhu te pocetne velike ploce, s lijeve strane pukotine. Mi smo standali greskom na polici malo nize s desne strane, sto mi je stvorilo strasno trenje na kraju druge duzine. Ta druga duzina je vrlo konstantna, nema nijednog giba jaceg od 5a/b, ali nijedan gib nije setnja. Svi grifovi su vrlo konkretni i za ruke i za noge, pospitano je OK, tocno di treba. :-) Kraj duzine vuce dosta na desno, gdje treba proci GSS stand i doci do betonirane alke 3-4 metra dalje. Treca duzina je lijepi 5a, prepuno velikih ljuski i peraja za hvatanje, podsjeca me na 4. duzine L a Figlie. Zadnja duzina pocinje kroz neki kamincek gdje se treba sjetiti da je ovo ipak ocijenjeno sa 4b i da se negdje moraju skrivati dobri grifovi. Nakon tih prvih par metara do kraja je laganica. Na vrhu sunceeeeeee, i zivot je opet lijep!!! Trebalo nam je 2,5 sata. Konacni dojam... lijepi smjer, konstantan rad, treba biti upenjan. Ako je Danaja zenski smjer onda je ovo definitivno muski! Partnerica mi se junacki drzala, iako joj je bilo tesko (Bravo Marija!). Dodatna osiguranja nisu nuzna, ali ja sam imao cokove pa sam ih 2 i iskoristio. Na vrhu opet malo gustamo pa idemo na abseil. Bacam uze niz Abseil pistu i nista ne vicem, jer tko bi tu nekaj penjao u 8 navecer!? Odgovor je... Tomasek i Sara. Nisam ih pogodio, ali su nam se uzeta ipak malo ispreplitala.
Navecer u kampu ipak malo smirenija zabava; sunce nas je sve dobro iscrpilo. No, to nije sprijecilo Dinu da slozi gozbu i ispece 11kg mesa za gladne penjace! :-) Uglavnom se ranije povlacimo na spavanac nego vecer prije, uz izuzetak FuQashqai ekipe koja je oko 3 ujutro prakticirala akrojogu. :-)
Subota je ostavila traga pa neki u nedjelju nisu bili u formi za penjanje, neki su ostali ponavljat gradivo na parkingu, par junaka je otislo u Mosorasa, ostatak uglavnom u lakse smjerove. Ja sam opet u Danaji, ovaj put sa Filipom na drugom kraju uzeta, a drustvo nam prave Darija i Mrki. Skolarci vode 1. i 3. cug, Mrki i ja detaljni, svi gustamo, za silazak spajamo uzeta, spustamo se bez poteskoca, pored nekog simpaticnog Amera i zgodne Slovenke koje smo poslije jos sreli u kampu.
Na povratku stajemo kod Makija u Gospicu, ulijecemo u guzvu na autoputu izmedju Jaske i Zagreba i odjednom je vikend gotov.