Ovaj put jedan kraći, više tehnički, izvještaj. Možda nekome pomogne.
Paklenica - 28.-29.5.2016.
Circus - 6a, 350 m
U smjer smo krenuli u tri naveze. Marko B. i Melita kao prvi, Goran i ja kao drugi te Marko M. i Danilo kao treći.
Do ulaza u smjer je vrlo jednostavno doći. U Klancima prije stepenica se skrene preko potoka desno i vrati malo do znaka "zabranjeno penjati" i malo iza njega je ulaz u smjer koji na prvih jedno 6-7 m nema spita jer "zabranjeno penjanje". Stoga je dobro imati čokove, tricame ili frendove.
Prvi cug je četvorkica kroz poljoprivredu do štanda na drvetu u poljoprivredi. Već tamo smo dobili ideju kako će ostatak dana izgledati jer smo se načekali do penjanja sljedećeg cuga. Highlight cuga je komunikacija naveze ispred nas s komandom "nemoj penjat".
Drugi cug je isto nekakva četvorkica do OK štanda prije prvog od dva detaljna.
Prvi detaljni cug je vodio Goran. Na nekim mjestima piše da je 6a, a na plezanje.net su većinom ocjenjivali s 6b. Mislim da je 6a bliže pravoj istini ali mora razmisliti na trenutke kako dalje, a i Elvis tu i tamo nepozvano navrati. Cug je OK pospitan, a većinom se sastoji od penjanja nekakvih pukotina, držanja malih ljuskica i stajanja na male ili nikakve stopinke.
Drugi detaljni cug je meni bio nešto lakši jer se sastoji od kamina od jedno 4-5 m u kojeg se da zaglaviti tako da se dovede u no-hand rest. Gore ima još jedno zeznuto mjesto, a dalje je lagano penjanje. Taj cug je jako dug te se na kraju stvori pošteno trenje. Štand je, kao i svi nakon, čista divota. Možeš sjest', leć', pojist' i popit'.
Ako se ne gleda skica sljedeći cug je lako pogriješiti jer red spitova nastavlja ravno gore, a smjer prečka po trojkici do lijepo štanda na drvetu u hladu što je bilo prihvaćeno s oduševljenjem jer je sunce upeklo po smjeru kojih pola sata ranije.
Nakon toga su do kraja same petice. Već mi se malo pomiješalo kako idu no pamtim par detalja. Prvi je da je prvi spit nakon štanda na drvetu dosta visoko te je dobro ako se ima kakav čok za uvalit' na pola puta. Sljedeći cug se spaja sa onim iza pa treba paziti na duljinu štrika jer se potroši skoro sav - jedno 57 m. Detalj tog cuga se sastoji u prelasku laganog previsa po dosta lošim grifovima. Mi smo odabrali varijantu prečkanja ulijevo, a neki drugi trojkicom oko te glonđe. Kako god, ako se ide direktno to više nije petica pa pamet u glavu i lakšim putem gore.
Zadnji cug je također dosta dugačak, a glavni dio je penjanje po radijatorima prvih jedno 8 metara. Nije ugodno voditi ali prođe i to. Odstup je takav da popne na vrh Velikog Ćuka prema desno uđe se u šumarak i onda lijevo dolje po ferati na sipar uz stup Anića kuka.
Sve u svemu, 8.5 h u smjeru, od kojih većina provedena u čekanju Godota, te nešto manje od sat vremena za odstup.
Mosoraški - 5c, 350 m
Lobiranje u protekla dva dana je urodilo plodom pa se nenadano Ivana F. ponudila da me vodi u Mosoraša nakon što sam se već pomirio sa sudbinom da neće biti ništa od toga te sam se tako opet imao priliku pridružiti Goranu koji se već prikrpao Jagoru K. Kasnili smo za njima više od sat vremena no dolaskom pod smjer smo uvidjeli da su popeli tek prvu dužinu. Što zbog naveza iznad što zbog nuž(d)nog Jagorovog absajla.
Prvi cug je speed climbing kroz laganu četvorkicu do štanda na drvetu. Drugi cug je već malo konkretnija četvorka iz sorte Anića kuk četvorki. Treća četvorka je još malo uznapredovali primjerak iste vrste i cug koji ću dugo pamtiti jer mi je to u cijeloj penjačkoj karijeri jedini smjer ispod ocjene 6a u kojem sam pao/sjeo u pojas.
Zašto? Zato što sam budala koja se okliznula zbog poljoprivrede u stijeni, a nisam dovoljno pazio jer sam penjao kao drugi. (A0) mi nije ginuo što god popeo u ostatku smjera.
Nakon toga smjer slijedi logičnu i najlakšu varijantu s desne strane. Treba paziti da se ne uvali u teži smjer koji ide po spitovima gore. Štandovi su većinom jako dobri no nisu predviđeni za nekoliko naveza te smo više manje proveli sat u čekanju na njima u društvu Jagora i Gorana da se "lijene kobile" (Ivana TM) pomaknu.
Prije detaljnog cuga se obično spajaju dva cuga nekakvih četvorki no mi smo to podijelili u dva komada čisto da nešto radimo dok čekamo. Zbog toga me je dopalo da vodim zanimljivu prečnicu do štanda prije glavnog cuga koja se sastoji od neravne police za noge širine 10 cm i ničega za ruke. Ispod prečnice nema ništa 250-300 m pa je malo psihozna - tim više što je spit kojih 10 m dalje.
Detaljni cug je možda najkonstantniji cug koji sam dosad penjao s možda pokojim izraženije težim mjestima i u tome se krije njegova teškoća. Svi su pričali o nekoj izlizanosti ali to stvarno nije problem ako se malo više koristi pukotina za uglaviti svaki dostupni dio tijela.
Uglavnom, cijeli cug je jedna velika pukotina s pločom s desne strane na kojoj nema mnogo toga za stati. Možda najteži dio je glonđa zaglavljena u pukotinu oko koje nema ništa za stati te se treba muški povući na ruke i dići na nju. Ja sam besramno upotrijebio oba koljena na što se podsjetim svaki put kad spustim pogled dok sam u kratkim hlačama.
Najbolje je ne štandati se na predviđenom štandu nakon ključnog cuga već produljiti tri kompleta dalje jer je tamo lijepa polica s velikim pješćanim satom. Sljedeća dva smo pospajali u jedan i ubrzo se našli pri vrhu Anića kuka. Kako to biva u alpinizmu, uspon nije kraj cijele priče jer nas je čekalo sat vremena silaska po oštrom kamenju, solidno zahtjevnim feratama te siparu kao šećerom na kraju.
Sve u svemu, smjer je jako lijep, konstantan, izazovan, raznolik, eksponiran, ide vrlo logičnom linijom i s pravom se ubraja u klasike pakleničkih pa i hrvatskih smjerova. Za svaku preporuku za svakoga tko je ikad pogledao Anića kuk i pomislio "kako bi bilo lijepo popesti se gore".
Nakon prvog dana sam bio dosta umoran, pekli su me prsti i na početku sam bio malo kenjkav pa zahvaljujem Ivani i Jagoru što su me(nas) trpili i omogućili lijep uspon u dobrom društvu. Kao i obično, one malo manje lijepe stvari izblijede i ostane samo gušt.
6h penjanja (zveknuli bismo to za 3.-3.5 da smo krenuli 2h kasnije) i 1h za odstup koji ide preko vrha prema moru po oznakama i onda dolje istim putem kao s Velikog Ćuka.
Preporuka za penjanje je da se pod smjer dođe ili u 7h ujutro ili poslije 11, idealno u 12 jer tada više nitko ne penje pa neće biti čekanja. Mi smo krenuli oko 10h ujutro kao zadnja naveza tog dana.