Evo "izvještajčić" od prošlog tjedna, prije nego što krenu izvještaji iz Dolomita :) Zanimljiv je samo zadnji penjački dan, nedjelja, pa možete preskočiti ostatak :)
Iako smo ove godine već tri tjedna godišnjeg proveli u brdima/na stijeni, Dav i ja smo i dio četvrtog umjesto na more opet otišli u brda.
Ideja je bila opet otići u neke granitne doline jer ono malo granita na Sardiniji nije bilo dovoljno za godišnju kvotu :)
Htio sam Dav otfurati u područje Val Masina da vidi kak je tamo, a da po mogućnosti istražimo još koju dolinu u blizini. Obzirom na određene peripetije i prognozu, otišli smo tek u prošlu srijedu (zeznula je prognoza, mogli smo već u utorak, al jebiga) i vratili se jučer.
Smjestili smo se u kamp Sasso Remenno i od tamo radili ture.
U četvrtak smo frikali na Sasso Remenno, meni super penjalištu, da se malo ufuramo u stijenu.
U petak smo otišli u Val Di Mello, ideja je bila prošetati kroz dolinu jer Dav nije bila, a usput napraviti turu malo višlje u brda i snimiti situaciju za potencijalnu bazu za uspone na okolne vrhove gdje ima dosta zanimljivih i penjivih smjerova. Također, htio sam u povratku snimiti neke potencijalne smjerove koje bi mogao s Dav penjati u samom Mellou. No kako smo kasno ustali, razvlačili putem se, tako smo došli do kraja doline, malo zalegli na travu, zaćorili i ode vrijeme :) Nakon ćorke hlađenje u potoku i povratak nazad :)
U subotu smo, koliko god to nevjerojatno zvučalo, cijeli dan boulderirali :) Naime, to područje je jedno od poznatijih boulder područja, a u vrijeme kad smo mi bili tamo, bili su i Fran, Iva, Marin, Baranovićka i mala Mirta :) Oni su tamo samo boulderirali, imali su tri crashpada, pa reko, ajmo s njima probat, vjerojatno će mi brzo dopizdit pa ćemo otići nešto drugo penjati. Bome, bilo je zabavno :) Bili smo oko Bagni di Masino, prekrasan kraj, potok, livade, super šuma. Meni je bilo malo frkovito jer mi ideja padanja na crashpad nije baš privlačna. Tako da smo uglavnom bili na nižim boulderima, a penjalo se svega, od 5b - 6b. Iva i Fran su penjali i neke teže stvari. Nakon što su prsti počeli peći da više nemoš dotaknut stijenu, reko dosta, pobodrili još Davorku, Mirtu i Frana u nekim smjerovima i štura u kamp.
U nedjelju smo išli u istraživanje, dolinu Val Malenco, iznad Sondria, penjalište "Campo moro". Nalazi se na iznad 2000mnv, kod dvije brane s dva akumulacijska jezera, u totalno alpskom ambijentu, s jedne strane pogled na full visoka brda pokrivena snijegom ispod koje su glečeri. Ono što mi je bilo interesantno je da je vrsta stijene serpentinit, nisam imao blagog pojma o čemu je riječ dok nisam došao tamo i skužio da je to ona vrsta stijene kojoj smo se čudili kad smo bili na bicikliranju oko les2alpes i pitali se može li se uopće penjati na tome. Gore ima i dugih i kratkih smjerova, pospitano, u vodiču piše "There are bolted routes of up to 350m, with stainless steel bolts, bombproof lower-offs and rapid and secure abseil descends. What more could you ask for?". Reko super, zvuči dobro za prvi put isprobati neku novu vrstu stijene, odabrali 150m dugi smjer, "Predicato verbale", o ocjenama nije težak, 5b, 5b, 5c, 5a i na kraju 6a, S1/I, Davorki taman za proći, meni valjda taman za vodit sve u nepoznatom terenu :P Silaz abseilom. Daleko ispred smo vidjeli neku ekipu, u smjeru, super, skoro pa nema nikog :)
Obzirom da je sve kao divno i krasno, "super osigurano", još S1, a sudeći po drugim S1 smjerovima iz dotičnog vodiča iz drugih dolina, reko ne treba nosit ništa osim kompleta (u vodiču u pravilu piše da li uzeti dodatno i čokove/frendove). Inače uvijek nosim barem set čokova i u pospitane smjerove :P
E pa ovdje taj S1 znači da ima po 3-4 spita u cijelom cugu (oko 30m svaki), osim u četvrtom u kojem ih ima ravno 0, ali ima kao dva klina. Što u trenutcima može biti malo neugodno kad penješ na trenje po kosim policama "nalistane" stijene i nemaš pojma hoće li ti noga skliznut jer ne znaš kak se "penja/stijena ponaša". I nema mogućnosti navlačenja nigdje osim na ulazu u treći cug, dakle ocjene su i obavezne.
Prva dva 5b cuga ok, nisu teška, pokoji detaljčić. Treći cug 5c, fini ulazni detalj preko trbuha, prolazim više na snagu nego tehniku jer za noge baš i nema, a onda par delikatnih gibova gdje bi rado da ima još barem jedan spit, a Davorki baš i nije bilo lako.
Četvrti cug 5a lagan, ali osiguranje samo na dva klina.
A onda dolazi peti, zadnji i ključni cug. Malo me je brinula komunikacija naveze ispred nas u kojoj su bili ni manje ni više nego Slovenci :)
U nekoliko navrata sam čuo da frajer nešto viče odozgora kao da mu nije baš svejedno, žena mu stalno ponavlja da ga zihra, dolazimo na štand ispod, tamo još dvoje Slovenaca, mlađi tip i klinka, ekipa od ovih dvoje ispred, ali ne planiraju penjati taj zadnji cug. Taman se ovih dvoje spustilo, pitam kakav je taj zadnji cug, tip nešto klima glavom, pita jel imam mali čok, reko nemam ništa, odmahne glavom u stilu nemoj, kaže da gore ima detalj u kojem ništa za noge, dižeš nogu doslovno do ruku i izvlačiš se van, a spit 3-4m ispod tebe, žena kaže da joj je i početak težak, a onda još u razgovoru saznam da su nekad u Mellou penjali "Luna Nascente" i "Oceano irrazionale". Reko ako je njima ovo bilo teško i frkovito, a meni ni donji 5c nije bio ugodan, reko ima da se userem gore. Još gledam taj početak cuga, nije mi ni baš tu jasno kako se uopće postavit za ukopčat prvi spit, Davorka još kaže da ne bi penjala taj cug i to je bilo to, ne idemo. Zasjeli, uživali u ambijentu i abseil dolje koji je prošao glatko. Nakon toga pofrikali još dva smjera, prošetali po gornjoj brani i povratak prema kampu.
U svakom slučaju zanimljivo iskustvo, nova vrsta stijene, vježbanje psihe i guštanje u skroz dobrom ambijentu.
Zadnji dan, ponedjeljak, smo se spakirali i krenuli prema Zg. Čak smo mogli još pofrikati na Sasso Remenno, ali bi onda tko zna kad došli u Zg. Na benzinskoj u Sloveniji smo još sreli Zrinku, Kranjeca, Tomašeka i Marka, popili kavicu, popričali i kroz poprilično opaku kišurinu dotaljigali se do doma.
Uglavnom, odličan izlet, kratko trajao, ali ispunjen zabavnim aktivnostima i nekim novim iskustvima.
Ponešto fotografija...