Prošli vikend je bio mnogo neobičan glede odlaska na penjanje, a meni na kraju jedan od dražih. Em je jako malo ljudi uopće bilo zainteresirano za dvodnevno penjanje obzirom na koncert Hladnog piva te ostale društveno-poslovno-obiteljske obaveze, em je prognoza bila čudna, za obalne krajeve kao bez padalina, ali s jakom burom tako da je prvotni plan s penjanjem dugih smjerova u Paklenici bio upitan.
Ostali na kraju Dav, Mateljan i ja za oba dana, a ponešto ljudi za nedjelju. Dav i ja se nikako nismo mogli dogovoriti što bi i kud bi obzirom da u dugim smjerovima nemamo što zajedno tražiti, eventualno možemo otići na kratke smjerove, planinarenje ili bicikliranje pa je u petak navečer ostalo nekoliko alternativa, Mateljan odlučio s ekipom samo u nedjelju, a onda se Dav i ja probudili u subotu ujutro oko pol 7, "Kud ćemo ?", "Idemo na Učku ?", "Ajmo" :)
Za Istru je još bila najbolja prognoza, Dav nikad nije bila na Učki, a ja na samom vrhu samo jednom i to oko 2 ujutro pa bih htio vidjeti kako to izgleda po danu :) Drugi dan bi vjerojatno išli nesto penjati, naći će se penjalište gdje vjetar neće biti problem.
Spakirali se, sjeli u auto i zapičili prema Lignju gdje smo parkirali.
Odlučili smo se za kružnu turu pa smo od Lignja pješacili do Lovranske drage, a onda markiranom planinarskom stazom do Vojka. Nazad smo išli preko Poklona.
Prvi plan je bio ostati spavati u domu, a onda smo ipak odlučili vratiti se do auta pa negdje blizu mora pronaći smještaj. Bilo nam je super, nigdje nikoga, sreli svega 10-tak planinara, vrijeme sasvim ok, nije bilo hladno, poluoblačno, činilo mi se više sunca nego oblaka.
Predvečer smo uživali šetajući uz more gledajući poprilično velike valove kako se lome na obali, sami, nigdje nikoga, a usput smo saznali gdje je najbolja pizza u Mošćeničkoj dragi :)
Tijekom dana sam se par puta čuo s VedranomB, a navečer dogovorili plan za drugi dan. Maja, Mateljan i on dolaze sutra ujutro, idemo penjati u Medveju. Nisam ni znao da tamo ima penjalište, imam stari vodič :)
Trenutno je uređena jedna stijena, a nalazi se uz sam kamp. Ima 12 smjerova s uglavnom laganim ocjenama, dosta su zgusnuti na stijeni, a nekima se preklapa kraj.
Našli smo se oko pola 9 ujutro, na brzinu smazali krafne i otišli pod stijenu. Prvi pogled na stijenu nije bio obećavajuć, dosta razvedena stijena, ima i dosta poljoprivrede. No kako smo počeli penjati, skužili smo da ipak ima zanimljivih, blago prevjesnih detaljčića i trbuha što je smjerovima dalo nekakvu draž. No sama razvedenost stijene nije baš uže-friendly.
Kako smjerova ima samo 12 te nisu teški tako smo ih Vedran i ja ispenjali sve, Mateljan jedan manje :) Ja sam u jednom smjeru sjeo i gledao kako da dohvatim za moju visinu mnogo daleki, ali ključan grif, na kraju sam smjer popeo da sam otišao lijevo i tamo našao nekakvu ljusku.
Pogled sa vrha smjerova super, more, plaža...
Već oko 4 poslijepodne smo sve ispenjali pa smo sjeli u auto, otišli u Lovran u pizzeriju Delfino, fino papali, a onda put Zagreba gdje smo već bili oko 20h.
Sve u svemu, meni odličan vikend. Malo hodanja, malo penjanja, ugodno druženje, super ambijent, a od Zagreba udaljeni nešto manje od 2h vožnje.
Naknadnim googlanjem za dodatnim informacijama o penjalištu saznah da se uređuju i ostali sektori te da penjalište ima potencijala za oko 150 smjerova ! Obzirom na udaljenost i klimu, nadam se da će od toga biti nešto.
Turbo