Prošli vikend smo napravili čoporativni juriš na Paklenicu.
Skupilo nas se ponešto: Vedrana, Iva Sirotica, Pintar, Štern, Ariana, Saša, Kruno, Ivana, Tihomir, Neven, Vedran, Mateljan, Neno, Robi, Boris, njegova žena, Višnja, Branka, njezin frend Vid i gospon Kaktus.
Porazbacali smo se posvuda, Flex i Rex, Ča je draga o draga (barem prva tri cuga :) ), Centralni kamin, nešto kraj centralnog što se malo fulalo (mislim da nije watersong, AFAIK desno od centralnog), Bračni, Kamasutra, napravilo se ekspediciju u Nosorg, a popela se i dva paklenicka klasika, Branka i Neven su popeli Mosoraški, a Kruno i ja se dobro napumpali u Klinu :)
Inače sam se nadao da ću ići penjati Velebitaški, ali kad je Kruno predložio Klin, nisam baš previše razmišljao :) Nisam bio skroz siguran da li sam spreman za dotični smjer, a i nekak sam očekivao da ću prije ići u Velebitaški, ak mi u njemu bude naporno, ne bih išao u Klin. Ali eto, Kruno predložio, ja pristao.
Dok smo se dovukli do Starigrada, a onda ja još pehaka do kanjona, prošlo je dosta vremena. Kad smo došli pod smjer, bilo je već pol 12 što mi je bilo onako naknap, reko ne bi trebali bez veze gubiti vrijeme.
S nama su na pristupu bili i Neven i Branka koji su išli penjati susjedni Mosoraški pa smo se s njima praktički cijelo vrijeme dovikivali.
Prve dvije dužine su lagane četvorke, blago položene ploče, no prekrivene nekakvim lišajevima tako da penjanje na trenje nije bilo baš pouzdano kao što je to inače u Paklenici. Tu je bio samo jedan blesavi detaljčić.
Sljedeći cug ima tu nezgodnu ćelavu prečnicu, slobodna ocjena 6a+, nama dvojici A0. Kruno je još nešto prčkao da bi išao slobodno, ja kad sam to vidio, a znajući da me naporne teškoće tek čekaju, nisam previše razmišljao da "anuliram" detalj.
Nakon toga slijedi žlijeb/pukotina, ocjena 5a. Bogme, oba smo se lagano napumpali. Kao nije teško, ali nije baš za odmoriti se. Raskorak mi nije baš bio pouzdan, nekak sam imao osjećaj da mi penjačica kliže pa sam praktički cijeli taj dio penjao "na dilfera".
Nakon toga slijedi kraći dio iste ocjene.
Onda dolazi najteži dio smjera. Ocjena 6c+, blago previsno priječenje. Prije penjanja sam se raspitivao kako je to za proći tehnički i da li se uopće isplati probati slobodno. Dobivao sam odgovor: "kad dođeš to tamo, neće ti biti do toga da ideš slobodno". Poučen dosadašnjim cugovima i znanjem da me nakon toga čekaju još tri teže dužine od prethodnih, nisam previše razmišljao. Taman krenem, uhvatim se za prvi komplet kad čujem iz Anića luke: "Ajmo pročelniče, slobodno, slobodno" :) Tihomir zajebava odozdola :) On i Ivana su završili s Kamasutrom pa su sišli i gledali nas. Uglavnom, taj najteži dio nije problem tehnički proći, dobro je zaspitano i samo pičite od jednog do drugog.
Nakon toga je slijedila 5b dužina, ide se prvo malo desno, pa gore, pa opet blago desno gore. To je bilo dosta naporno, za ruke ima, za noge ploča, bome pumpa ruke. Tu je Kruno u trenutku ostao bez snage pa je uspio pasti. Srećom ima spitova i klinova pa je bio dobro osiguran. Odmah iznad problematičnog mjesta je štandao.
Dalje sam ja nastavio ravno, a onda u priječenje desno do ispod stropića gdje sam štandao.
Nakon toga ide najlijepši cug u cijelom smjeru, ocjene 5c, čini mi se lakši. Totalno eksponirana pukotina, ide blago desno, a tramvajac na tramvajcu :) Čak su i umorne ruke uspjele držati grifove :) Presuper, zbog ovog se isplati penjati smjer.
Zadnja tri cuga su nekakve lagane četvorke iako detalj pri izlazu iz smjera nije baš trivijalan obzirom na ocjenu. Ja sam otišao prvi cug, a Kruno je spojio zadnja dva. Taman dok sam bio na zadnjem štandu, sunce je zalazilo.
Iz smjera smo izašli taman u sumrak, dok smo se spakirali za povratak, već je pala noć.
Nakon svega otišli na pizzu, a onda kod Ivane na viksu na spavanje.
Drugo jutro nismo baš nešto bili nabrijani :) Dugo spavali, dok smo se dovukli do Starigrada, pa kod Dinka na kavi i doručku, u Paklenicu smo stigli ka d su već svi bili u smjerovima :)
Mi smo razmišljali što bi išli, nešto lagano, na kraju dogovorili da idemo penjati Zakonsku (Bračni), 200m u zapadnoj stijeni Anića kuka. Uglavnom nekakve četvorkice, jedan detalj 5a i ključni cug ocjenjen s 6a, neki kažu da je precjenjen, ja nisam bio mjerodavan jer sam bio umoran od dan prije :) Išli smo Ivana i Tihomir kao prva naveza, te Kruno i ja kao druga. Nije nam se nikud žurilo, lijepo polako. Smjer ima ponešto poljoprivrede, stalno vuče malo na desno, pa ide ravno pa skokić i tako stalno. Uglavnom ok ak vam se ne da ništa teže, a opet hoćete duži smjer.
Nakon penjanja i silaska smo hekali u kanjonu, a onda zapičili za Zagreb.
Ovdje ima ponešto fotki.
Turbo